Predmet “Begić protiv Bosne i Hercegovine”, koji se vodi u Evropskom sudu za ljudska prava (ESLJP), završen je djelimičnim usvajanjem pritužbi Zlatana Begića i utvrđivanjem diskriminacije u smislu njegove kandidature za predsjednika ili potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine.
Begić se, nakon što CIK 2022. godine nije prihvatio njegovu kandidaturu za predsjednika FBiH kao pripadnika Ostalih, prvo žalio Sudu BiH i Ustavnom sudu BiH da je diskriminisan jer se ne može kandidovati za poziciju predsjednika i potpredsjednika FBiH ukoliko ne pripada nijednom od tri konstitutivna naroda.
Sud BiH je potvrdio stav CIK-a da se ne može kandidovati jer je suprotno Ustavu FBiH, zbog čega je Begić podnio apelaciju Ustavnom sudu BiH. Prije nego što je US BiH donio odluku u januaru prošle godine, podnijeta je i apelacija ESLJP.
Evropski sud za ljudska prava utvrdio je da Begić ima pravo na žalbu u ovom slučaju, prema članu 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Dodatno kao argument se navodi da nije provedena presuda Ustavnog suda BiH, koja je donesena u međuvremenu i koja također utvrđuje da je Begić diskriminisan.
ESLJP je tako odlučivao o nekoliko žalbi Zlatana Begića, a prihvaćena je samo jedna od njih, koja se odnosi na povredu člana 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju. Sud je utvrdio da su “pritužbe podnosioca zahtjeva bile samo djelimično uspješne i da se značajan dio njegovih podnesaka odnosio na nedopustivi dio zahtjeva.”
Kršenje člana 1. Protokola br. 12 znači da je utvrđena diskriminacija koju je počinila država Bosna i Hercegovina nauštrb Zlatana Begića u smislu ostvarivanja prava na kandidovanje. ESLJP je tako naredio državi BiH da izmijeni ustavne i zakonske odredbe koje proizvode diskriminaciju.
Međutim, nije utvrđena povreda člana 17. Konvencije, niti je prihvaćen Begićev zahtjev o nematerijalnoj šteti od 14.400 eura. Umjesto 14.400 eura traženih sudskih troškova, ESLJP je utvrdio da BiH mora platiti Begiću 10.000 eura, plus poreze.
Begić je podnio još jednu apelaciju ESLJP-u, a druga se odnosi na diskriminaciju zbog nemogućnosti kandidovanja na poziciju predsjedavajućeg/dopredsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.
U tom smislu, također je povrijeđen član 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju, a sud je naredio državi BiH da i po ovoj apelaciji plati 10.000 eura.
(Vijesti.ba)
