Teheran koristi energente kao oružje i odbija pregovore bez uslova
Kako sukob na Bliskom istoku ulazi u četvrtu sedmicu, Iran ne pokazuje znakove popuštanja, već dodatno pojačava pritisak kroz kontrolu ključnih energetskih pravaca.
Prema navodima američkih medija, Teheran se sve više oslanja na strategiju koja bi mogla izazvati šire globalne posljedice, uključujući ozbiljne poremećaje na tržištu energenata, prenosi Klix.
U središtu ove taktike nalazi se Hormuški moreuz, jedan od najvažnijih svjetskih prolaza za transport nafte i plina, kroz koji prolazi oko petine globalnih isporuka. Njegovo djelimično zatvaranje već je izazvalo potrese na tržištima i povećalo zabrinutost među zapadnim saveznicima.
“Sami smo protiv najveće vojne supersile u historiji”, izjavio je neimenovani iranski diplomata za The Washington Post, naglašavajući odlučnost Teherana da izdrži pritisak i sukob učini što skupljim za protivnike.
Američki predsjednik Donald Trump reagovao je ultimatumom, zahtijevajući da Iran u roku od 48 sati ponovo omogući slobodan prolaz kroz moreuz, uz prijetnju snažnim vojnim odgovorom. Istovremeno, Pentagon je pojačao vojno prisustvo u regiji, uključujući dodatne zračne operacije i raspoređivanje snaga.
Iranska strategija, prema procjenama, temelji se na ideji da brže može izazvati globalnu ekonomsku nestabilnost nego što protivnici mogu ostvariti vojnu pobjedu. Već su zabilježeni napadi na energetsku infrastrukturu u državama poput Katara, Saudijske Arabije i Kuvajta, čime se dodatno destabilizira regionalni i globalni energetski sistem.
Pokušaji posredovanja, koje su pokrenule zemlje poput Katara i Omana, za sada nisu dali rezultate. Iran insistira da pregovori mogu početi tek nakon što SAD i Izrael obustave napade, uz dodatne sigurnosne garancije i kompenzaciju za ratnu štetu.
U međuvremenu, sukob se širi i postaje sve razorniji. Prema dostupnim podacima, pogođene su hiljade ciljeva širom Irana, dok Teheran tvrdi da je među stradalima veliki broj civila. Istovremeno, eliminacija visokih zvaničnika dodatno komplikuje mogućnost diplomatskog rješenja.
Sve ukazuje na to da se sukob ne vodi samo na vojnom planu, već i kroz ekonomiju, gdje bi posljedice mogle osjetiti države širom svijeta.
