Milorad Dodik, lider političke scene Republike Srpske, nažalost, postaje sve poznatiji po svojim prijetnjama i ratohuškačkom jeziku, nego po konkretnim političkim rješenjima.
U tužnom pokušaju da spasi obraz i političku moć koja mu izmiče, Dodik je prešao u fazu prijetnji, okrenut vlastitoj agoniji zbog gubitka povjerenja, ne samo među građanima u FBiH, već i među vlastitom narodu u bh. entitetu RS. Čini se da je došao do trenutka kada mu nije preostalo ništa drugo nego prijetiti onima koji se protive njegovim neustavnim zakonima i političkoj volji.
Zadnji udarac, koji je dolazio nakon neuspjeha pri pokušaju ‘podmićivanja’ službenika SIPA-e, u kojem je samo dvoje od njih 300 pristalo preći u entitetske strukture, izazvao je bijes kod Dodika. U svom karakterističnom stilu, odlučio je podići kažiprst i zaprijetiti “oportunistima” oduzimanjem imovine, dok je nastavljao širenje retorike koja je već godinama poznata – prijetnje i zastrašivanje kao jedini argumenti.
Dodik, nespretno maskiran u “spasioca naroda”, nastavlja s pričama o raspadu Bosne i Hercegovine. Ponovo se vratio na svoje omiljene teme – Dejtonski mirovni sporazum i neustavnost države. U njegovim očima, Bosna i Hercegovina je “nemoguća zemlja”, a sve to zbog, kako tvrdi, razgradnje Dejtona. U njegovom govoru ne postoji nijedna pozitivna vizija budućnosti, već samo neprestane optužbe i prijetnje koje umjesto dijaloga nude eskalaciju napetosti i podjela.

No, ova vrsta retorike više nije ni uzbudljiva ni uvjerljiva. Dodik je već odavno izgubio podršku među vlastitim narodom, koji je sve više umoran od beskrajnih prijetnji, političkih divljaštava i očite nemogućnosti da ispuni bilo kakav konstruktivan politički cilj. Politička scena Republike Srpske, pod njegovim vođstvom, više nalikuje na parodiju nego na ozbiljan politički sistem.
Nema sumnje, Dodik nije jedini koji osjeća da gubi tlo pod nogama, no ono što ga izdvaja od drugih je njegova volja da prijeti umjesto da traži dijalog. Njegove riječi o raspadu BiH samo su potvrda njegove nesposobnosti da prihvati realnost – BiH je stabilna, a on je samo politički umoran čovjek koji se grčevito drži za fotelju, svjestan da bi njegov pad značio i kraj njegove političke moći
Nema više straha od “raspada BiH”, jer Dodik je jednostavno prešao u fazu političke impotencije. Njegova prijetnja o “pravno dokazanom raspadu” BiH, s paralelama s raspadom Jugoslavije, nije ništa više od pokušaja da se još jednom podigne tenzije među narodima, koji su, unatoč njegovim naporima, sve manje skloni njegovim manipulacijama.
Dok čekamo pravdu, koja neizbježno dolazi, Dodikova retorika postaje samo još jedan dokaz njegove političke nemoći i unutrašnje frustracije. U ovoj igri, koju je sam započeo, samo je ostalo jedno: prijetiti. Jer kad ne znaš ništa drugo, onda je prijetnja jedini instrument koji ti je preostao.
