Kroz hitnu proceduru i bez saglasnosti investitora, Nikšićev kabinet gura u Parlament zakon koji miriše na prisilnu nacionalizaciju. Prepisujući hrvatski „Lex Agrokor“, domaći donosioci odluka su svjesno osakatili jedinu pravnu odbranu zakona. Dok su van izborne godine hladnokrvno ignorisali zakonsko pravo prvootkupa i pustili radnike niz vodu, danas neustavnim akrobacijama stvaraju iluziju brige i otvaraju vrata finansijskom stampedu koji će građani platiti stotinama miliona maraka.
Piše: Istraživački tim (Sarajevo–Zenica, maj 2026.)
Potez Vlade Federacije Bosne i Hercegovine da po hitnom postupku u parlamentarne klupe ugura Prijedlog zakona o postupku vanredne uprave u privrednom društvu Nova Željezara Zenica d.o.o. – u javnosti već prepoznat kao „Lex Željezara“ – predstavlja najradikalniji, najlicemjerniji i najrizičniji potez izvršne vlasti u postdejtonskoj historiji domaće privrede. Pod krinkom „spašavanja industrijskog giganta“ i lažne brige za zeničke radnike nakon gašenja visoke peći, Vlada Nermina Nikšića zapravo je pokrenula opasan pravni blickrig s ciljem da prikrije vlastite višegodišnje propuste.
Dok se radnicima na zeničkim kapijama servira priča o državnom pojasu za spašavanje, iza kulisa se krije brutalni politički i ustavni hazard. Komparativna tekstualna analiza otkriva šokantnu istinu: Vlada FBiH je prepisala preko 65% pravne arhitekture čuvenog hrvatskog „Lex Agrokora“ iz 2017. godine, ali je iz zakona kukavički izbacila jedinu rečenicu koja je taj model držala u okvirima ustavnosti.
Izbačena je suština: Zakon se ne može aktivirati bez pristanka i potpisa samog dužnika.
Propuštena šansa: Gdje je bila “briga” kada je država imala pravo prvootkupa?
Da bi se u potpunosti shvatio nivo obmane koji sa sobom nosi ovaj zakonski prijedlog, potrebno je vratiti film unazad i postaviti pitanje koje Vlada FBiH panično pokušava izbjeći: Zašto država nije reagirala kada je sve mogla riješiti čisto, legalno i zakonski?
Naime, u ranijim fazama transformacije vlasništva i kriznih momenata zeničke fabrike, Vlada Federacije BiH je na stolu imala zakonsko i ugovorno pravo preče kupovine (prvootkupa) akcija odnosno udjela. Da je tada postojala stvarna, strateška i iskrena briga za sudbinu zeničkog bazena, država je mogla iskoristiti ovo pravo, dokapitalizirati ili potpuno preuzeti kontrolu nad fabrikom na potpuno legalan način, te obezbijediti dugoročnu stabilnost i radna mjesta.
Ali tada se nije glasalo. Van izborne godine, Vlada FBiH je hladnokrvno okretala glavu od Zenice. Za radnike, njihove porodice i strateški interes države nikoga u Sarajevu nije bilo briga; pravo prvootkupa je svjesno propušteno, a fabrika je prepuštena tržišnoj stihiji i interesima privatnog kapitala. Danas, kada je sistem doveden do sloma, a izborna kampanja kuca na vrata, isti ti političari preko noći glume spasioce, perući ruke od vlastite historijske odgovornosti.
Anatomija obmane: Kako je Vlada osakatila hrvatski model
Kada je zvanični Zagreb 2017. godine preuzimao posrnulu imperiju Ivice Todorića, tamošnji Ustavni sud je bio zatrpan tužbama zbog zadiranja u privatno vlasništvo. Državu je tada spasila isključivo jedna činjenica – dobrovoljnost. Zakon je jasno propisivao da država ne može ući u firmu silom; postupak je mogao pokrenuti samo vlasnik ili uprava svojim potpisom. Tek kada je Todorić, satjeran u ćošak, sam potpisao zahtjev, zakon je proglašen ustavnim.
U zeničkom scenariju, Vlada FBiH svjesno eliminira ovaj filter. Menadžment i većinski vlasnik Nove Željezare Zenica oštro odbijaju ovaj zakon, najavljuju otpor i javno zagovaraju odlazak u klasični, zakoniti stečaj.
Ignorirajući pravna pravila, Vlada se odlučuje za silu: predloženim zakonom daje sebi pravo da jednostrano i prisilno upadne u privatno preduzeće, suspendira legalno izabranu Skupštinu dioničara i Nadzorni odbor, te postavi svog partijskog ili državnog namjesnika (vanrednog upravnika). Pošto su propustili priliku da firmu kupe legalno, sada je žele oteti neustavnim akrobacijama. To više nije krizni menadžment – to je ogoljena, privremena nacionalizacija pod plaštom “javnog interesa”.
Otimačina bez pokrića: Pusta obećanja bez ijedne marke za proizvodnju
Kritičari i pravni stručnjaci s pravom upozoravaju da predloženi zakon predstavlja pravnog monstruma koji ruši stubove tržišne ekonomije u FBiH.
„Ako ovaj zakon prođe, koncept privatnog vlasništva u Federaciji zvanično prestaje postojati“, upozoravaju ogorčeni pravni analitičari. „Ovo je jeziv presedan. Vlada šalje poruku svim investitorima da bilo koja firma koja se nađe u finansijskim problemima ili dugovima prema državnim preduzećima poput Elektroprivrede može biti oteta preko noći ako to odgovara trenutnoj političkoj eliti za potrebe skupljanja glasova.“
Da stvar bude gora, Vlada predloženim zakonom preuzima kontrolu i upravljanje preko državnog Energoinvesta, ali ne preuzima stotine miliona maraka nagomilanih dugova, niti nudi ikakve finansijske garancije za pokretanje integralne proizvodnje čelika. To je klasični politički blef: uzeti upravljačke poluge u ruke, a finansijski teret ostaviti u magli.
Tempirana finansijska bomba: Ko će platiti stotine miliona odštete?
Najstrašnija dimenzija ovog Vladinog poigravanja sa zakonom jeste finansijski ceh koji se nadvio nad građane Federacije. U Hrvatskoj je Todorićev potpis bio neprobojan štit od tužbi. U Bosni i Hercegovini, prisilni i jednostrani ulazak države u privatnu imovinu daje stranim investitorima savršen pravni osnov za pokretanje međunarodnih investicijskih arbitraža.
Uprava i advokatski timovi Nove Željezare već su uputili dramatična upozorenja: ukoliko Parlament izglasa ovaj zakon, Federaciju očekuju odštetni zahtjevi teški stotine miliona konvertibilnih maraka.
| Vladin narativ / Predizborna iluzija | Surova pravna i historijska stvarnost | Finansijski rizik za građane |
|---|---|---|
| „Spašavamo radna mjesta jer nam je stalo do radnika Zenice.“ | Van izborne godine su ignorirali pravo prvootkupa i pustili fabriku niz vodu. Sada neustavnim akrobacijama simuliraju brigu. | Katastrofalan. Gubitak arbitraže znači direktno pražnjenje budžeta FBiH i kolaps javnih fondova. |
| „Koristimo provjereni i uspješni model iz Hrvatske.“ | Izbačena je dobrovoljnost. Zakon postaje jednostrani akt državne prisile i nelegalne eksproprijacije imovine. | Ekstreman. Domaći Ustavni sud će teško moći zažmiriti na ovako brutalno kršenje Zakona o privrednim društvima. |
| „Energoinvest će stabilizirati situaciju u Željezari.“ | Preuzima se kontrola nad imovinom, ali bez preuzimanja dugova i bez ikakvog realnog novca za pokretanje proizvodnje. | Visok. Stvara se privredni zombi koji služi isključivo za smirivanje socijalnog bunta dok ne prođu izbori. |
Zaključak: Najskuplji predizborni igrokaz
Činjenica da se ovako radikalan zakon, koji zadire u same temelje ekonomskog poretka, predlaže i gura kroz Parlament po hitnom postupku upravo u izbornoj godini – nakon što su godine provedene u potpunoj pasivnosti i ignoriranju zakonskih alata poput prava prvootkupa – ogolila je stvarne namjere Nikšićevog kabineta.
Vlada Federacije BiH ovim prijedlogom nije ponudila ekonomsko rješenje za Zenicu, već je jeftinim populizmom kupila privremeni socijalni mir. Stvorena je opasna iluzija akcije kako bi se amortizirao opravdani gnjev obespravljenih radnika, dok se stvarni račun ispostavlja za period nakon prebrojavanja glasova. Ukoliko Parlament ove sedmice podlegne političkom pritisku i izglasa ovaj zakon, Vlada će potpisati najskuplji pravni i finansijski hazard u historiji Bosne i Hercegovine – ceh koji na kraju neće platiti fotelje u Sarajevu, već prevareni građani iz svojih džepova.
