Ildahid Malkić bio je mladić koji je izgubio život u saobraćajnoj nesreći i nakon čije smrti se njegova porodica godinama zalaže za istinu o okolnostima te tragedije.
Majka nastradalog Ildahida: “Ja tražim cvijeće za mezar, oni normalno hodaju”
Ildahid Malkić bio je mladić iz sela Tinja kod Srebrenika koji je poginuo u teškoj saobraćajnoj nesreći 18. januara 2020. godine u naselju Čanići kod Tuzle.
Imao je 20 godina u trenutku nesreće, koja se dogodila kada su se automobil i autobus sudarili na magistralnom putu Tuzla – Srebrenik. U tom sudaru Ildahid Malkić i njegov prijatelj Irmel Arnautović su smrtno stradali, dok je još jedan mladić teško povrijeđen.
Nakon nesreće, postojale su različite tvrdnje i zahtjevi porodice Malkić da Tužilaštvo ponovo ispita okolnosti nesreće, jer su njegovi roditelji isticali da njihov sin nije upravljao vozilom u trenutku sudara, iako je policija i vještačenja to tvrdila.
Na šestu godišnjicu tragične smrti Ildahida Malkića, njegova majka uputila je potresnu i emotivnu poruku koja je dirnula mnoge građane širom Bosne i Hercegovine. Riječi pune bola, tuge i nepravde svjedoče o patnji majke koja, kako kaže, od tog dana više nikada nije bila ista.
„Svako te može zaboraviti, ali mama tvoja ne može nikad. Dok dišem, ti si sa mnom svaki minut. Mama te ne da zaboravu“, napisala je, ističući da se tragedija dogodila upravo na mjestu gdje je, prema njenim riječima, život njenog sina ugašen nepažnjom drugih.
U poruci majka izražava ogorčenje i bol, navodeći da su, kako tvrdi, odgovorni pobjegli s mjesta događaja, dok je krivica kasnije, kako ona smatra, nepravedno svaljena na njenog sina. „Sve su zataškali i svalili na tebe. Svaka moja suza ih je stigla, duplo“, stoji u objavi koja je izazvala snažne reakcije na društvenim mrežama.
Posebno potresan dio poruke odnosi se na sjećanje na posljednje trenutke koje je provela sa sinom. Prisjećajući se večeri 17. januara 2020. godine, majka navodi da ga je ispratila pred večer, a da joj je u sjećanju ostao njegov pogled po sobi, kao da je nešto zaboravio. „Tada te je majka posljednji put vidjela i ispratila“, piše ona.
„Kada si se rodio, bila sam sretna i puna života. Očekivala sam da ćeš se oženiti, da ćeš živjeti. Ali u tvojoj 20. godini uzeli su mi te. Od tada više nisam sretna. Ubili su sve u meni“, poručila je majka, naglašavajući da vrijeme ne liječi njenu bol, već da tuga s godinama postaje sve teža.
Na kraju poruke stoje riječi koje najbolje oslikavaju neizmjernu majčinsku ljubav i tugu:
„18.01.2020 – 18.01.2026. Suzo moja. Sine moj.“
Duže od dvije godine traje borba za istinu porodice Malkić: Bjegunac s mjesta nesreće nam je ubio sina
Ova ispovijest još jednom je otvorila pitanja pravde, odgovornosti i boli roditelja koji su izgubili dijete, podsjećajući javnost da iza svake statistike i crne hronike stoje nečiji životi i slomljena srca.
Porodica se godinama borila za pravdu i dodatna ispitivanja, organizujući i grupe podrške i pozivajući na obnovu istrage, ali zvanična istraga je ostala zatvorena uz stav nadležnih organa da je stanje jasno.
