U Trnovu sa suprugom živi Ibrahim Šačić u maloj trošnoj kući, u kojoj je potrebno mnogo toga.
Kažu nam da im i drva često nestane, a svi znamo koliko je bila hladna zima koja još traje. Prije nekoliko godina Ibrahim je nastradao u saobraćaju. Nažalost, automobil ga je pri udaru teško povrijedio. Sve to ostavilo je užasne posljedice na ovog čovjeka. Često proživljava noćne more koje ga vraćaju u dan te stravične nesreće.
„Život je ovdje skup, sve je daleko. Federacija je ovo, podijeljena općina. Nemamo doktora. Svaki dan idem autobusom Trnovo – Ilidža – Baščaršija. Imam željeznu nogu, granata i snajper su me pogodili. Teško živim, zakon je loš. Bosna je podijeljena i na karti i na zemlji. Imam sreću da imam dobre komšije, pomognu mi nekad i oko drva. Ima ugroženih. Iznenadili ste me svojom posjetom. Ja sam čekao proljeće da odem da pitam može li se na molbu odgovoriti pozitivno, da mi pomognete“, kazuje nam Ibrahim.
Ibrahimova supruga je, također, u lošem zdravstvenom stanju. Bila je civilna žrtva rata, a, kako nam je ispričala, jednom je jedva živu glavu izvukla.
„Ja sam na Grbavici bila zarobljena s troje djece. Velike su to traume koje smo preživjeli. Ne možemo i ne trebamo zaboraviti. Često imam snove i strahove. Svašta sam preživjela, ne daj Bože nikome. Uspjeli smo se spasiti. Borimo se. Loše sam i ja, otišla mi je štitna žlijezda, stali mi bili bubrezi, ali, eto, sad sam dobro. Pijem terapiju, idem na kontrolu, ali dobro je kako može biti“, kaže nam Zumreta.
Ibrahimu i Zumreti osigurali smo ogrjev za ovu godinu, prehrambene i higijenske potrepštine, te novi šporet na loženje.
”Ako je neko u mogućnosti da pomogne, pomozite. Hvala vam još jednom, uvijek ima gorih u potrebi“, dodaje Ibrahim.
