U filmu “Blum: Gospodari svoje budućnosti” najbliži saradnici Emerika Bluma nastoje predstaviti ličnost vizionara koji je Energoinvest od male fabrike sa 70 radnika pretvorio u giganta s više od 50.000 radnika. Govoreći ranije o ovom filmu, rediteljica Jasmila Žbanić je istakla da se za snimanje ovog filma odlučila jer je Emerik Blum bio čudo.
Nesebičan čovjek i vizionar
– Transformisao je Sarajevo, Bosnu i Hercegovinu, Jugoslaviju. Uticao je kroz uspjeh Energoinvesta kao firme na opšte dobro. Možda zato što nam toga nedostaje danas, jer smo gladni priča o takvom nesebičnom čovjeku i vizionaru, istakla je Žbanić.
Čestitam na uspješno realiziranom filmu, ali i vrlo ambicioznoj ideji da se život ovako značajnog čovjeka ovjekovječi na ovaj način. Koliko ste zadovoljni finalnim rezultatima?
– Reakcije publike nakon premijere i početkom distribucije u kinu su izuzetno emotivne i pozitivne. Publika je osjetila ono što smo, svi mi koji smo radili na filmu, doživljavali poslije svakog intervjua sa energoinvestovcima, poslije svakog pregledanog arhivskog materijala – a to su uzbuđenje i divljenje.
Razgovarali smo prije dvije godine i rekli ste mi da je izazov doći do materijala – čak je i publika pozvana da doprinese tome. Koliko je zaista bilo teško realizovati ovako veliki projekat?
– Odlučili smo da iskopamo sve što je ikada napisano i snimljeno o Blumu. Kada sebi zadate takav zadatak, onda nemate mira dok se ne uvjerite da ste stvarno probali sve. A za to treba puno vremena i puno sredstava jer su arhivski materijali, posebno strani, jako skupi. Recimo, od BHRT-a koji je naš koproducent, dobili smo materijal u kojem Blum daje intervju na njemačkom. Ali nije znao kome originalno pripada taj film. Angažovali smo deset ljudi da nam pomognu. To je trajalo mjesecima. A bez tog izvrsnog filmskog materijala Gert Zenkela koji je bio fasciniran Blumom još 70-ih godina i zaljubljen u sistem samoupravljanja – ovaj naš film bio bi puno siromašniji. To je samo jedan primjer, a bilo je i drugih zanimljivih slučajeva.
Jasna je poruka filma da se trebamo okrenuti sebi i dići apatičnu državu sa dna. Mislite li da filmovi imaju tu moć da utiču na mentalitet jednog društva?
– Mnogo filmova me je formiralo kao osobu, odredilo moje akcije, način razmišljanja – a ovaj posebno. Zbog toga se nadam da će takav efekat ovaj film imati i na druge ljude. Voljela bih kada bi u BiH svaka mlada osoba između 15-30 godina pogledala ovaj film. I drugi, naravno. Sa federalnim Ministarstvom za obrazovanje i nauku osim premijere, obezbijedili smo prikazivanje deset projekcija u cijeloj BiH. Ali već imamo interesovanje za barem 50 projekcija. Tako da bih iskoristila ovu priliku i pozvala opštine, privrednike da omoguće prikazivanje za sve mlade u svojim sredinama.
Postoji li nešto što niste znali o Emeriku Blumu, a da ste saznali tokom produkcije? Možda nešto što Vas je iznenadilo?
– Mislila sam da znam nešto o Blumu kada sam krenula u snimanje, ali to je bilo – pokazaće se – zapravo jako malo. Mogli smo napraviti seriju o Blumu, barem deset epizoda i opet ne bismo mogli nabrojati sve šta su Blum i energoinvestovci radili i kakva čuda su stvarali.
Kakva je dalja budućnost filma, da li ima poziva na festivale?
– Imamo pozive na nekoliko festivala, ali dok oni ne objave program, ne smijemo ih najavljivati.
Iskoristiću priliku da Vas upitam kako napreduju pripreme za nastavak filma “Quo vadis, Aida?”. Čime će se baviti nastavak i kada očekujete početak snimanja?
– Film govori o borbi žena iz Srebrenice da dođu do istine i pravde. Iduće godine je trideset godina od srebreničkog genocida, a u svijetu se dešavaju novi strašni genocidi i ratovi.
Solidarnost i snaga
Film govori o tome da se rat ne završava mirovnim sporazumom jer su njegove posljedice strašne i decenijama poslije, ali govori i o jednoj pozitivnoj strani ljudske solidarnosti i snazi marginaliziranih. Deblokada je spremna da započne snimanje u martu što se tiče kreativnih priprema, našli smo sredstava iz inostranstva, ali još nemamo adekvatnu domaću podršku.
