Na fotografiji lijevo je Amor Mašović. Veći dio svog života posvetio je potrazi za posmrtnim ostacima ubijenih Bošnjaka. Nema masovne grobnice u koju nije ušao ne bi li pronašao barem kost sina koju bi majka mogla ukopati i proučiti mu Fatihu kraj mezara.
Desno je ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković u društvu svog koalicionog partnera Milorada Dodika. Fotografija je nastala tokom pregovora o raspodjeli fotelja, nedugo prije sastanka na kojem je Dodik psovao genocid dok je Konaković sjedio pognute glave.
Danas Elmedin Konaković Amora Mašovića naziva “sramotom za Bošnjake” jer je bio suzdržan pri glasanju o smjeni predsjednika NiP-a sa pozicije ministra vanjskih poslova na inicijativu njegovog koalicionog partnera.
Inicijativa je pokrenuta nakon što je Konaković zatražio da se 9. januar proglasi za dan žalosti, godinu dana nakon što je za isti taj 9. januar rekao da je trivijalno pitanje.
Pokretači smjene se nisu ni pojavili na sjednici. Toliko o ozbiljnosti namjere da ga zaista smijene. Konaković je ostao u fotelji za koju je mnogo dao, od bošnjačkih pozicija do dostojanstva bošnjačkog naroda, pa i ličnog dostojanstva kojeg je pogazio šuteći na psovanje genocida.
Tvrdi da je inicijativu o 9. januaru, “trivijalnom pitanju”, pokrenuo na osnovu zahtjeva Majki Srebrenice. Iste te Majke Srebrenice su također tražile da Konakovićeva vlast ne dodijeli priznanje Nevenki Tromp zbog njene sramne uloge u Haškom tribunalu i procesu protiv Slobodana Miloševića. Na taj se zahtjev oglušio. Važnije mu je bilo nagraditi izvršitelje radova u drugom političkom procesu u kojem je manipulisao genocidom ne bi li naštetio političkim protivnicima.
