Mediji iz susjedstva: Ko će platiti račun za 27 izgubljenih života u Jablanici i Srednjoj Bosni…

U noći 4. oktobra Jablanicu su pogodile historijske poplave. Stanovnici ovog i okolnih mjesta svjedočili su neviđenoj tragediji.
Vlasti kažu: “Šteta će se popraviti”, a stručnjaci i mještani uzvraćaju: “Izgubili smo 27 ljudskih života. To se ne može popraviti”. Kakvo je stanje u Jablanici danas, donosi ovosedmični “Labirint” HRT-a.
Malo je vremena trebalo da stanovnici Donje Jablanice nakon tragične noći shvate razmjere tragedije koja ih je pogodila.
– Ta dva sata do zore koliko je trebalo da svane, to je prošlo za minutu od tog straha i šoka. Onda je svanula zora i tada vidiš jad, tada vidiš sve. To je šok, jednostavno zablokiraš, ne možeš vjerovati – prisjetio se Dženan Imamović.

Stručnjaci ističu kako postoji opasnost da se iz ove tragedije opet neće ništa naučiti te da u budućnosti slijedi ponavljanje istog scenarija.
– Šta se dogodilo u Jablanici? Dogodila se jedna velika tragedija. A zašto se ta tragedija dogodila? To je ljudski nemar. I ja se bojim da iz tragedije koja nam se dogodila nećemo ponovno ništa naučiti, da ćemo za 15, 20 dana sve zaboraviti i da će sve krenuti ponovno istim tokom – upozorio je prof. dr. sc. Dalibor Ballian, dopisni član Akademije znanosti i umjetnosti BiH te redovni profesor Šumarskog fakulteta u Sarajevu.
– Kaže se: “Mi ćemo svu tu štetu popraviti”. Ne možemo mi popraviti 27 ljudskih života koje smo izgubili u Donjoj Jablanci, u Neretvici i u Fojnici. Ne možemo to popraviti, dodao je.
Mještani se još uvijek bore s traumom koju su doživjeli. Senada Imamović prisjetila se članova porodice i susjeda koji su ostali zakopani u mulju. Kako je istaknula, velika količina vode ih je uspavala, uprkos grčevitoj borbi.

– Na kraju, kad sam došla, pitala sam muža je li iko živ. Muž je samo slegnuo ramenima i to je to bilo. I to je kod mene sve bilo presječeno, znači mojih susjeda nema, nema djevera, njegove cijele porodice, nema jetrve i njene cijele porodice, osim tog dječaka od osam godina koji je ostao živ – rekla je.
Situaciju je dodatno otežala velika količina kiše, objasnio je Maslo Bećir.
– Nisam bio ovdje, ali znam da su najavili snažnu kišu. I kada je udarilo, evo – sve se vidi – govori Maslo dok pokazuje opustošeni krajolik.
– Palo je 300 litara po kvadratu. 300 litara. Shvatite koliki je to prostor. I onda je sve poletjelo. Nigdje nije ostala kuća. Kada sam došao – situacija za ne vjerovati, nisam mogao da vjerujem. Često sam dolazio u jednu trgovinu ovdje i vidio sam da nije ostalo ništa. Bože sačuvaj, dodao je.
Profesor Ballian upozorio je i na problem nekontrolirane sječe šuma u okolici. Ustvrdio je da velike količine vode koje su se slile nije imalo što zaustaviti.

– Pored Donje Jablanice stradalo je selo Zlate, stradala je dolina Neretvice, stradala je dolina Seonice. Zlate, zato što se šuma enormno siječe iznad tog sela za ogrjev. Problem Seonice i problem same Neretvice zajedno s Trusinom je taj što su privatne šume dane privatnicima koji su ih sasjekli nemilice, rekao je.

Potoci su se pretvorili u rijeke, a istovremeno su se stvorila velika klizišta, kazao je fra Ivica Karatović, župnik Župe Podhum-Žitače.
– U ponoć je počelo neko hukanje, pomalo je krenula grmljavina i negdje oko pola dva je bio haos, početak, četvrtak večer. To je drobilo, u zraku se čulo drobljenje, drveće, kamenje, nešto se slama i negdje oko šest i petnaest je malo potres zadrmao i onda su počeli teći potoci te su se stvorila klizišta, rekao je.
– Sa svih strana, ne možete vjerovati da je to moguće. Neki potočić koji je bio mali i koji se mogao bos prijeći, pretvorio se u rijeku. Nosilo je sve sa sobom. Ne možete vjerovati, to su se brda topila u potocima i nosila sve pred sobom. Ljudi su danima to nekako s nevjericom gledali, pratili, zar je to moguće, zapitao se.

Igor Stojanović, potpredsjednik Federacije BiH, rekao je da je u Jablanicu stigao nedugo nakon nesreće. Istaknuo je da su unesrećeni zbrinuti te da je prioritet bio osposobljavanje cesta i puteva.
Ipak, za dugoročno otklanjanje problema te planove o tome gdje će se u budućnosti moći graditi kuće – tvrdi da će biti potrebno više vremena.
– Očekujemo stručnu analizu gdje se sve mogu ponovo graditi kuće, koliko je ovo područje stabilno ili ne, kako bismo znali što konkretno napraviti te da imamo neku procjenu što uraditi, koliko to košta i koliko nam vremena treba. Dakle, sada bez geodezije, bez ljudi i struke trenutačno ne možemo ništa konkretnije napraviti – zaključio je.
– Priroda nam se ne osvećuje, priroda nam samo šalje račun. Kako ćemo mi platiti taj račun? Plaćamo ga ljudskim životima. To je najgore – upozorava profesor Ballian, prenosi HRT.