Dok se statistike o odlasku mladih iz Bosne i Hercegovine gomilaju, dilema ostati ili otići postaje svakodnevna odluka hiljada mladih ljudi.
Iako se često kao glavni razlog navodi plaća, sagovornici „Avaza“ upozoravaju da je suština problema mnogo dublja – u osjećaju dugoročne nesigurnosti i nefunkcionalnog sistema.
Softverska kompanija „Unravel“ iz Sarajeva primjer je da se i u BiH mogu graditi konkurentne karijere. Firma danas zapošljava desetak mladih inženjera koji rade na globalnim projektima, ali ni to nije garancija da će svi ostati.
Ostaju srcem, odlaze razumom
– Plata je često okidač, ali nije suštinski razlog odlaska. U IT-ju se i u BiH mogu ostvariti vrlo konkurentna primanja. Ono što ljude tjera vani jeste osjećaj dugoročne nesigurnosti – ne samo ekonomske, nego i društvene – kaže za „Avaz“ Nihad Ahmetović, direktor i vlasnik firme „Unravel“.
Ahmetović ističe da mladi žele jasna pravila i sistem u kojem se trud dugoročno isplati.
– Kada toga nema, plata u inostranstvu postane samo logičan sljedeći korak. IT sektor ima kapacitet da zadrži mlade, ali to ne može raditi sam. Ako država ne prati taj razvoj, rizikujemo da postanemo samo trening-centar za Evropsku uniju – upozorava on.
Dodaje da odlazak zaposlenika u inostranstvo nije rijetkost, ali da to ne smatra porazom.
– Ako je neko kod nas stekao znanje i profesionalne standarde, to znači da smo uradili dobar posao. Većina ljudi ipak ostaje jer nudimo povjerenje, stabilnost i ljudski odnos, a ne samo ugovor – kaže Ahmetović.
Nepravda jača od siromaštva
Sociolog Emir Begović smatra da mladi iz BiH ne odlaze samo zbog novca.
– Znanje, trud i kompetencije se sve manje cijene. Danas prioritet u zapošljavanju često imaju podobni po stranačkoj liniji. Mladi ne odlaze samo od ekonomskog siromaštva, već da bi izbjegli daljnja poniženja – ističe Begović.
Prema njegovim riječima, problem je istovremeno i ekonomski i društveni.
– Ekonomija je simptom, a društveni odnosi su uzrok. Mladi bi pristali i na manja primanja kada bi imali priliku raditi u zdravoj sredini i normalnom sistemu. Nepravda boli više od siromaštva – naglašava Begović.
Dugoročne posljedice
Odlazak mladih, upozorava Begović, ostavlja teške posljedice po društvo.
– Gubimo ljudski kapital u koji je društvo ulagalo. Dolazi do starenja stanovništva, smanjenja fertiliteta i slabljenja društvene kohezije. Mladi i radno sposobni odlaze, a sistem ostaje bez svoje budućnosti – kaže on.
Trend se, dodaje, ne može zaustaviti, ali se može usporiti.
– Tek kada se vrati povjerenje u društveni poredak, odlazak će prestati biti racionalna strategija preživljavanja – poručuje Begović.
Sistem kao prepreka
Direktor Udruženja poslodavaca FBiH Mario Nenadić ističe da poslodavci ne mogu sami riješiti problem odlaska mladih.
– Greške su u sistemu i ukupnim društvenim okolnostima. Mladi danas imaju pristup globalnom tržištu rada i ono što ne mogu ostvariti u BiH, traže vani – kaže Nenadić.
Naglašava da mnoge firme rade na ivici održivosti i nemaju prostora za veća ulaganja u radnike, dok mladi s razlogom traže balans između privatnog i poslovnog života.
– Plate i uslovi rada nisu konkurentni EU, ali su slični regionu. Bez ozbiljnih fiskalnih i administrativnih reformi ne možemo očekivati drugačiji ishod – dodaje Nenadić.
