Vlast Rs na čelu sa Miloradom Dodikom čini se odlučnom da napravi dogovor o iskopavanju litijuma uprkos žestokom protivljenju lokalnog stanovništva. Iza kompanije registrovane u švajcarskoj poreskoj oazi stoji sumnjiv kredibilitet, ali i kapital, pokazuje istraživanje koje zajednički objavljuju portali Radar i Buka.
Na imanju Jovana Krsmanovića, zemljoradnika iz Lopara, čuje se cvrkut ptica u visokim bukvama i pucketanje granja pod njegovima čizmama. U trenutku kada ga srećemo, svoju jedinu kravu vodi sa pašnjaka nazad u štalu.
U podnožju njegovog imanja nalazi se rupa, a oko nje sivo-smeđe tlo na kom trava više ne raste.
“Da sam znao da žele da nas otjeraju, nikada ih ne bih pustio na moju zemlju.”
“Sve je mrtvo“, kaže Krsmanović tužno.
Situacija je takva otkako je prije četiri godine dozvolio geolozima iz švajcarske kompanije Arkor da uzmu uzorke tla sa njegovog pašnjaka.
Tada nisu rekli šta traže, a on nije pitao, jer sa prethodnim istraživačima koji su dolazili nije imao problema. Međutim, oni su izbušili mnogo dublje nego što je dogovoreno i od tada nisu uopšte zatvorili bušotine, iako su bili dužni da to urade. Prvo je zemlja presušila, a u nedjeljama koje su uslijedile presušila je i voda iz dva bunara koji su 30 godina opskrbljivali porodicu vodom.
“I sve to samo zbog litijuma“, kaže Krsmanović. “Da sam znao da žele da nas otjeraju, nikada ih ne bih pustio na moju zemlju.”
Njegovo uvjerenje dijele hiljada građana u Rs-u, pogotovo lokalaca koji se već dvije godine organizovano bune protiv projekta eksploatacije litijuma na planini Majevici. Na lokalnim izborima u Loparama krajem 2024. potencijalno kopanje litijuma bilo je glavna tema – i vlast i opozicija su se izjasnili protiv.
Međutim, situacija se drastično promijenila od tada. Iako su aktivisti oduvijek sumnjali da vlast Milorada Dodika samo čeka pravi momenat da ponovo pokrene projekat iskopavanja litijuma – sumnje više nema.
Dodik se 20. februara sastao sa predstavnicima švajcarskog Arkora, Vladimirom Rudićem i Geoffrey0em Stoneom, prvi put javno obznanjujući zainteresovanost za projekat. Prethodno je Arkor, prema pisanju medija, podnio zahtjev za dodjelu koncesije za otvaranje rudnika u Loparama.
Sa više političkih i zakonskih problema sa kojima se Dodik suočava, veća je i spremnost za trgovinu rudnim bogatstvima – i to prevashodno sa Zapadom, po receptu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
No, ko stvarno stoji iza misteriozne švajcarske kompanije Arkor koja tvrdi da je 2020. godine – pored borne kiseline, kalijuma i magnezijum sulfata – otkrila ležišta litijuma vrijedna do 40 milijardi švajcarskih franaka?
Istraživanje novinara iz nekoliko zemalja koji potpisuju ovaj tekst, pokazuje da su vlasnici firmu registrovali u švajcarskom poreskom raju u gradiću Cug, da je vlasništvo podijeljeno između ljudi jugoslovenskog porijekla, ali i stranih investicionih fondova i individualnih investitora, kao i da su neki od vlasnika povezani sa kompanijama ranije optuživanim za korupciju.
Iako Arkor tvrdi da će ovim projektom dokazati da je u Evropi moguće “ekološki i društveno odgovorno rudarenje metala i minerala koji su ključni za budućnost”, njihov biznis nekima djeluje i kao greenwashing s obzirom da dio kapitala kompanije dolazi iz sektora fosilnih goriva, zaključak je istraživanja koje objavljuju Buka i Radar.
Lokalno stanovništvo i aktivisti se plaše dogovora Dodika i Zapada
Arkor ima i snažnu podršku. Njemačko-kanadska kompanija Roch Tech Lithium, koja ima ugovor sa Mercedesom, ušla je u strateško partnerstvo sa Arkorom u novembru 2023. A 19. februara ove godine, samo dan prije Arkorovog sastanka sa Dodikom, dvije kompanije su objavile zajedničko kreiranje „potpune evropske litijumske kompanije“, kako su naveli u saopštenju. Direktno navode da se to odnosi na projekat u Loparama, kao i projekat Rock Techa u Njemačkoj koji je u martu ove godine proglašen projektom od strateškog značaja za EU.
Dokumenti do kojeg su došli autori teksta, pokazuju i da je Arkor u više navrata kontaktirao švajcarsku ambasadu u Sarajevu kako bi im pomogla da se “suprotstave lošem publicitetu projekta“.
Lokalno stanovništvo i aktivisti se plaše dogovora Dodika i Zapada koji je, zbog geopolitičkih ciljeva, ali i takozvane „zelene tranzicije“ spreman na saradnju sa političarima njegovog kalibra.
Dragan Ostić iz organizacije za zaštitu životne sredine “Centar za životnu sredinu” sa sjedištem u Banjoj Luci, kritički prati razvoj u Loparama od samog osnivanja, poziva na preispitivanje tog narativa.
“Imali smo razgovore s predstavnicima evropskih ambasada u kojima smo optuženi da ometamo borbu protiv klimatske krize, jer se protivimo iskopavanju litijuma. Ali mi se protiv klimatske krize ne borimo izvlačeći ogromne količine novih sirovina iz zemlje, već, na primjer, širenjem promovisanjem javnog prijevoza umjesto korištenja automobila.”
Od firmi orijentalnih tepiha do ’juniorske’ rudarske kompanije
Nije lako otkriti ko je sve uključen u kompaniju Arkor. Prema internoj prezentaciji kompanije, 40 odsto kompanije je u vlasništvu osnivača Aleksandra Petrovića. O Petroviću se malo šta može puzdano saznati, sem da posluje u Njemačkoj. Još 40 posto je u vlasništvu holandske investicijske grupe ND Group, a 20 posto je u vlasništvu poluinstitucionalnih i privatnih investitora.
Investicionu grupu ND u Savjetodavnom odboru Arkora predstavlja Ali Vezvaei. On također sjedi u odboru Euromaks Resorses, kompanije koja upravlja rudnikom u Makedoniji – i suočava se s otporom lokalnog stanovništva i optužbama za moguću korupciju.
Vladimir Rudić, sa kojim se Dodik susreo u februaru, predstavnik je Arkora koji je registrovan u Bosni i Hercegovini. Prema javno dostupnim informacijama, radio je prethodno za srpsko-švajcarsku rudarsku grupaciju Mineko, takođe sa sjedištem u Cugu. Istraživačka mreža OCCRP je 2013. pisala o navodnoj umiješanosti predstavnika ove kompanije u korupcijske poslove u Srbiji i Rumuniji. Zbog pisanja o ovoj temi Mineko je tužio srpski istraživački medij KRIK koji je OCCRP-jem lokalni partner. Presuda još uvijek nije donijeta.
Interesantno, Rudić je vlasnik tri firme indikativnog naziva – Lithcore 1, 2 i 3 – koje su registrovane u Banjoj Luci.
Međutim, samo osnivanje majke-firme, tj. švajcarskog Arkora bilo je komplikovano: na papiru priča o Arkoru AG počinje 2020. godine. Tada su izvršni direktor Matias Schmidt i njegov partner Aleksandar Petrović, kupili kompaniju u Cirihu koja je do tada zvanično trgovala orijentalnim tepisima. Firma je tada bila samo paravan, bez poslovnog prostora, zaposlenih i kapitala, kaže tadašnji likvidator.
Analiza komplikovanih transakcija
Schmidt i Petrović su ubrzo spojili preuređenu kompaniju tepiha sa drugom kompanijom pod nazivom Arkor AG koja je tada bila u vlasništvu slovenačkog biznismena Andreja Rautnera.
Komplikovani niz promjena imena i prenosa imovine na kraju je rezultirala današnjim Arkor AG.
Izvršni direktor Arkora, Matias Schmidt u intervjuu rađenom krajem 2024. objašnjava ovu komplikovanu priču o nastajanju na sljedeći način: Kada je došao u kompaniju, pažljivo je ispitao postojeći Arkor AG. Primjetio je da ima “problema sa naslijeđem“ koji bi mogli postati problem u budućnosti. Zbog toga je osnovana nova firma bez problematične historije i na nju je prenijet dio imovine.
Međutim, analiza komplikovanih transakcija pokazuje da ni novi Arkor nije bez problema sa problematičnim kapitalom. Novac koji se danas sliva u firmi u značajnoj mjeri dolazi od američke investicione kompanije Novea Energy Ink.
To uključuje i zajam od Novee od preko milion švajcarskih franaka. Tokom intervjua, Schmidt je potvrdio da Novea još uvijek pojseduje otprilike 11 posto dionica Arkora. Sa Noveine tačke gledišta, investicija se čini logičnim korakom: Dok je u prošlosti svoj novac ulagala prvenstveno u izvore energije nafte i gasa, sada ulaže u “obećavajuće zelene alternative“ kao što je litijum.
Međutim, Novea Enerdži nije nepoznata kompanija. Kompanija je optužena za investicionu prevaru velikih razmjera. U decembru 2020. godine, njemački savezni finansijski nadzorni organ zabranio je Novei izdavanje vrijednosnih papira u Njemačkoj.
Berlinski advokat Johen Resch, koji zastupa nekoliko investitora u postupku protiv Novea Energy, objašnjava mehanizam: “Kapitalna prevara ima jasno definisani obrazac. Investitori se namame obećanjem nadolazeće berzanske ponude, zatim se stalno odgađaju sa novim, još boljim mogućnostima, kako bi nastavili ulagati novac, dok firma ne propadne i novac nestane.“
Slični članci
Arkor AG se nije osnovala samo uz pomoć sredstava strane kompanije kojoj se stavlja na teret investicijska prevara, kaže Resch. Ona je takođe osnovana ni iz čega od strane poslovnih ljudi koji do tada nisu imali velikih iskustava u rudarstvu, a kamoli u oblasti litijuma.
„Možda ozbiljno namjeravaju da eksploatišu litijum u Bosni i Hercegovini, moguće je”, kaže Resch. “Ali u tom slučaju su izabrali najgori mogući početak.”
Izvršni direktor Arkora Matias Schmidt poriče da je znao za Noveinu priču. U ličnom razgovoru, a potom i telefonom, rekao je da ne zna ništa o optužbama i da je ujedno prvi put čuo za zabranu trgovanja dionicama. On odbacuje sumnju da bi planovi u Bosni i Hercegovini mogli biti samo lažni projekat u kome bi se dozvola za eksploataciju preprodala.
Kaže i da se oduvijek znalo da su Lopare takozvano niskokvalitetno ležište, u kojem je mineralni sadržaj litijuma relativno nizak. Ali kombinacija litijuma i njegovih nusproizvoda – kalijuma, borne kiseline i magnezijuma – čini projekat profitabilnim.
Visoki Predstavnik – i njegov prijatelj
Projekti rudarenje i rasprodaja prirodnog resursa tema su koja može da spoji i najljuće neprijatelje – u ovom slučaju Dodika i visokog predstavnika za BiH Christiana Schmidta.
U novembru 2023. godine, Schmidt je otvorio rupu u veoma kontroverznom pitanju korištenja zemljišta u Bosni i Hercegovini. Pitanje je koji nivo vlasti – državna vlast ili entitetske institucije – smiju dodijeliti zemljište, zbog čega su ga pojedini nazvali lobistom za strane rudarske kompanije.
“Zabrana raspolaganja” koju je tadašnji visoki predstavnik nametnuo 2005. godine, navodi da se prirodni resursi ne mogu prodavati dok se ne razjasni pitanje nadležnosti. Ova zabrana je nedavno postala problem za rudarske kompanije koje žele da kopaju sirovine u BiH. I Rs, kojom vlada Milorad Dodik, ali i Federacija Bosne i Hercegovine, nekoliko su puta pokušale da daju pravo korištenja zemljišta na vlastitu inicijativu. Prema pisanju medija, Vlada Federacije BiH je u novembru 2023. godine objavila da je za to dobila odobrenje visokog predstavnika Schmidta.
Schmidt je u intervjuu za švajcarski magazin Republika napisao da nikada nije dao takvu dozvolu. “Naprotiv“, navodi, “nekoliko puta jasno sam dao do znanja da se rješenje za državno vlasništvo nužno mora naći na državnom nivou“. Međutim, Schmidt je u izjavi prošle godine napisao: “Dodjela prava privremenog korištenja ne predstavlja čin direktnog ili indirektnog prijenosa vlasništva i stoga se ne treba smatrati raspolaganjem u smislu državne zabrane raspolaganja imovinom.” Jednostavnije rečeno, to znači da ako je korišćenje samo “privremeno“, entiteti mogu davati prava korištenja zemljišta – na primjer za rudarstvo – korporacijama bez saglasnosti države.
A kada je Ustavni sud BiH konačno proglasio nezakonitim dodeljivanje rudarskih koncesija od strane entiteta u julu 2024. godine, Schmidt je u svom izveštaju UN-u u novembru 2024. godine kritički prokomentarisao da bi ovo pravno tumačenje moglo imati “ozbiljne posljedice za sadašnji i budući razvoj i ulaganja u projekte“.
Postoje i druge kontroverze koje Schmidta vezuju direktno za projekat u Loparama.
Naime, donedavno je funkciju u nadzornom odboru Arkora imao i nekadašnji poslanik Bundestaga Piter Baier. I Schmidt i Baier su članovi CDU.
Beier se godinama bavi političkim prilikama na Balkanu i član je Upravnog odbora Njemačkog Atlantskog društva, čiji je predsjednik Christian Schmidt.
U prošlosti su Schmidt i Baier zajedno davali intervjue i konferencije za novinare. Brojne su slike zajedničkih nastupa na internetu.
Kada su u proljeće 2024. godine kružili kritički medijski natpisi o Arkoru, koji su se bavili i odnosom između Baiera i Schmidta, Baier je dao ostavku u Arkoru. Sam Baier ignoriše pitanja medija.
Iz Kancelarije visokog predstavnika na pitanja o odnosu sa Baierom i Arkorom, kratko je odgovorio: “Visoki predstavnik nikada nije imao kontakt sa kompanijom Arkor, niti je obaviješten o njihovim planovima.”
Ono što je izvjesno jeste da Arkor aktivno traži političku podršku za svoj projekat – uključujući i Švajcarsku: Dokumenti koje je Savezno ministarstvo unutrašnjih poslova poslalo na osnovu zahtjeva za pristup informacija od janvog značaja, pokazuju da je Arkore u više navrata kontaktirao švajcarsku ambasadu u Sarajevu. Ambasada bi trebalo da pomogne Arkoru da se “suprotstavi lošem publicitetu projekta“, kaže se u sažetku sastanka.
Felix Dorn koji istražuje globalnu ekonomiju energetske tranzicije na Univerzitetu u Beču ističe da nije neuobičajeno da rudarske kompanije planiraju projekte u oblastima gde su prava na zemljište neriješena, navodeći primer Južne Amerike.
Međutim, Dorn naglašava da čak i ako se litijum u budućnosti kopa na evropskoj periferiji, na Balkanu, većina profita će vjerovatno biti ostvarena u zapadnoj Evropi. Upravo zato što je periferija zadužena za sirovinu, a centar za dalju prerada litijuma u baterije i proizvodnju električnih automobila.
“Jasno je da transnacionalne kompanije imaju velike koristi od ekstrakcije litijuma, dok lokalni stanovnici snose rizike po životnu sredinu. Globalna energetska tranzicija stoga može doprinijeti smanjenju CO2, ali se globalni obrasci nejednakosti često dalje produbljuju“.
Dorn navodi i da korporacije ne djeluje same, već uz podršku lokalnih političkih elita.
“Postoje i snažni interesi za rudarstvo u tim zemljama. Nacionalne elite ili pojedini političari često imaju koristi od toga”, kaže Dorn.
Dodikove pripreme za rasprodaju
Iako je većina lokalnog stanovništva protiv projekta, entitetske vlasti u Rs-u sve čine da olakšaju eksploataciju investitorima. Još prije Dodikovog sastanka sa predstavnicima švajcarske firme, u proljeće 2024., Vlada Rs je izmijenila zakon o geološkim istraživanjima tako što je, između ostalog, isključila lokalne zajednice iz procesa donošenja odluka o geološkim istraživanjima.
Andrijana Pekić Tešanović, stanovnica Lopara i aktivistkinja “Čuvara Majevice”, kaže da građani neće odustati od borbe za zaštitu planine Majevice, ali i borbu za zdrav život u svojoj lokalnoj sredini.
Ističe da kako Arkor pojačava aktivnosti, tako i građani i aktivisti. Andrijana napominje da je u martu održan protestni skup u Loparama gde su zajedno – građani, predstavnici lokalnih vlasti, ekološki aktivisti i veliki broj udruženja iz regiona Semberije, Majevice, Ozrena – pokazali „svoj zajednički otpor i borbu protiv otvaranja rudnika litijuma u naseljenom mjestu“.
„Takođe, nastavlja se i sa proljetnim istraživanjima biodiverziteta na Majevici, gdje se prikuplja građa za Studiju koja je potrebna za dobijanje statusa parka prirode planine Majevice, koja je, po prostornom planu Rs kao i opštine Lopare, planirana to i da bude. Planina Majevica može biti samo park prirode, nikad rudnik litijuma“, naglašava ona.
Na pitanja o Dodikovom susretu sa predstavnicima Arkora, kaže da to dodatno doprinosi „atmosferi sumnje u poštovanje zakona, procedura i propisanih normi vezano za te projekte“.
Nakon odluke Suda Bosne i Hercegovine kojom bi mu se branila šestogodišnja zabranu vršenja dužnosti predsjednika Rs, Dodik je počeo da traži i druge partnere za rudna bogatstva. Ulog je opstanak na vlasti, ali i separatistički projekat za koji se nada da će sluha imati Donald Tramp.
Sve je to otvoreno rekao 15. marta u intervjuu magazinu „The American Conservative“.
„Vlada Rs, u saradnji sa predsjednikom Trampom, spremna je da ubrza izdavanje svih potrebnih rudarskih dozvola za američke kompanije odabrane za učešće u ovom sporazumu o rijetkim zemnim mineralima“, izjavio je, između ostalog, Dodik.
Andrijana Pekić smatra da je “porazna činjenica da se neko, ko obnaša poziciju predsjednika entiteta Rs, trguje sa državnom imovinom na nivou “buvlje pijace” i pravi “sprdnju” od institucija i naroda Rs“.
„Samim tim ne može ni da čudi činjenica da su “evropljani” izabrali nas da budemo “deponija smeća” i njihova rudarska kolonija, jer im to naši predstavnici vlasti dozvoljavaju, prodavajući sopstvenu zemlju i narod u bescijenje“.
Kabinet Milorada Dodika nije odgovorio na pitanja autora teksta o projektu rudarenja litijuma u Loparama do objave teksta. To nije učinio ni Arkor.
Predstavnici Roch Tech-a, njemačko-kanadske kompanije koja je sa Arkorom potpisala sporazum o formiranju zajedničke firme, odgovorili su da se provjere oko projekta još uvijek sprovode.
„Studiju izvodljivosti će sprovesti spoljna, međunarodno vodeća inženjerska firma. Svi rezultati će biti objavljeni transparentno. Nakon završetka studije i pregleda rezultata, Rock Tech Lithium će odlučiti da li i kako projekat u Loparama može biti realizovan“, navodi se u pisanom odgovoru kompanije.
***Ovo istraživanje je finansijski podržao Journalismfund.eu***
