Preminuo Zoran Petrović, sportski radnik i uzor mladima u Zenici

Postoje ljudi koji svoj život posvete sebi, oni koji ga podijele između svojih i tuđih potreba, ali i oni rijetki koji cijeli život posvećuju drugima. Zoran Petrović, čovjek iz sjene, bio je upravo takav – nesebičan i predan ljudima oko sebe. Njegova smrt 20. novembra 2024. ostavila je tugu u Zenici, Srebreniku i šire.

– Reklama –

Zoran Petrović rođen je u Loznici 1946. godine. Tragajući za boljim životom, napustio je rodni grad i kroz školovanje, rad i životno iskustvo obogatio zajednice u kojima je živio. Većinu života proveo je u Zenici, gdje je radio kao nastavnik tjelesnog odgoja, ali i kao mentor i inspiracija mladima, dok je posljednje godine života provodio u miru seoskog života Špionice kod Srebrenika.

Sportski radnik i uzor mladima

Zoran je svoj profesionalni život posvetio obrazovanju i sportu. U Zenici je radio u školi „1. maj“ (danas „Mak Dizdar“) te u Školi za obrazovanje osoba s poteškoćama u psihofizičkom razvoju (nekada „Đorđe Premović“). Svojim učenicima usađivao je ljubav prema različitim sportovima – rukometu, nogometu, atletici, šahu i stolnom tenisu – prepoznajući njihove talente i neumorno radeći na njihovom razvoju.

– Reklama –

Njegova posvećenost mladima krunisana je 2003. godine, kada je kao član vođstva reprezentacije Bosne i Hercegovine učestvovao na Specijalnoj olimpijadi u Dablinu. BiH je tada osvojila devet medalja – tri zlatne, tri srebrene i tri bronzane – što je bio uspjeh koji je Zoran doživljavao ne kao lično, već kao zajedničko postignuće.

Čovjek pravde i ljudskosti

Zoran Petrović nije trpio nepravdu. Pravdoljubivost i osjećaj za ljudskost bile su karakteristike koje su ga krasile tokom cijelog života. Njegova skromnost, profesionalnost i posvećenost ostavili su dubok trag u Zenici i širom bivše Jugoslavije, gdje je bio poznat i cijenjen među sportskim entuzijastima.

Sjećanje na čovjeka iz sjene

Mnogi će Zorana pamtiti kao mentora, kolegu i prijatelja. Bio je učitelj koji je znao prepoznati snove svojih učenika i hrabro ih podržati u njihovim ostvarenjima. Njegov doprinos zajednici, posebno sportu, ne može se izmjeriti, ali je sigurno da će njegovo ime ostati zauvijek upisano u srcima onih koji su ga poznavali.

Hvala ti, Zorane, za svu tvoju dobrotu, trud i nesebičnu ljubav. Tvoja Zenica neće te zaboraviti.