Američki profesor i ekspert za balkanske prilike Daniel Serwer objavio je na svom blogu novi tekst koji je naslovio sa “Grupna prava podstiču tiraniju”
Američki profesor i ekspert za balkanske prilike Daniel Serwer objavio je na svom blogu novi tekst koji je naslovio sa “Grupna prava podstiču tiraniju”.
Serwer piše kako mu je inbox prepun. Između ostalog, dobio je i dva dugačka pisma u kojima je glavna poruka da Evropski sud za ljudska prava treba potvrditi svoju nedavnu odluku u slučaju “Kovačević protiv BiH”.
Jedno pismo uglavnom je pisala bosanska dijaspora koja živi u SAD-u i Evropi, objašnjava Serwer, prenosi Patria. A drugo mu je stiglo od Vijeća za demokratizaciju politike (DPC).
Autori dobro argumentuju svoje stavove, kaže Serwer, te poručuje kako im oni koji se brinu za sudbinu Bosne i Hercegovinu itekako trebaju posvetiti veliku pažnju.
U nastavku teksta Patria vam donosi slobodan prevod članka koji je ugledni profesor Daniel Serwer danas objavio na svom blogu Peacefare.net.
O čemu se ovdje radi?
Zauzet ću manje legalističku perspektivu i pokušati izbjeći spominjanje pojedinosti. Osnovno pitanje je ono koje postavlja Timothy Snyder – “ko pripada državi”? Ali u 21. stoljeću mislim da je bolje pitati se “kome pripada država?”
Američki ustav je jasan po ovom pitanju – ona pripada “nama, ljudima”. Ova jednostavna formula ima mnoge posljedice. Američka je historija vidjela da su individualna prava, koja su izvorno bila rezervisana za bogate, bijelce, neumoljivo proširena na sve američke građane.
Ustav SAD-a grupna prava priznaje samo američkim Indijancima. Nažalost, američka vlada je više puta odala počast onima koji su ga prekršili, nego onima koji su ga poštovali.
Slični članci
Na Balkanu se većina ustava može sažeti u jednako jednostavnu formulu: “mi, narodi”. U Ustavu BiH posebno su navedeni Bošnjaci, Hrvati i Srbi. Tim grupama daje prava i ovlasti uz ona koja su dodijeljena pojedincima i drugim grupama. Da biste dobili vlast po ovom ustavu, morate se identificirati s jednim od “konstitutivnih naroda”.
To gotovo da garantuje nesmjenjivost s vlasti političkim strankama koje se povezuju s etničkim grupama. Neetničke stranke su u nepovoljnom položaju. U svojoj još nepravomoćnoj odluci, ECHR je odlučio da ovaj etnonacionalistički ustav diskriminiše ljude koji se ne identificiraju ni s jednom od etničkih grupa. To ga čini nedopustivim u državi članici Vijeća Evrope. Evropska konvencija o ljudskim pravima direktno se primjenjuje u Bosni i Hercegovini.
U čemu je razlika?
To čini veliku razliku. Bez osnaživanja etničkih grupa, građani Bosne i Hercegovine imali bi mnogo više načina da organizuju sebe i svoju politiku. Etnonacionalističke vođe ne bi više imale monopol nad moći. Konvencionalnije lijeve i desne stranke mogle bi dobiti više na težini.
Zato se etnonacionalisti, njihovi sunarodnjaci u Zagrebu i Beogradu, te njihovi apologeti u svijetu protive predloženoj odluci Evropskog suda za ljudska prava. Ako se provede, ona bi ih sve razvlastila. Zato se opiru. Etnonacionalisti još uvijek nisu proveli odluku Evropskog suda za ljudska prava iz 2009., kojom se građanima koji se ne poistovjećuju s tri glavne etničke grupe omogućuje da budu izabrani u Predsjedništvo.
Odluka “Kovačević” je sveobuhvatnija. Ona u suštini zahtijeva ponovno pisanje daytonskog Ustava kojim je okončan rat u Bosni 1992/95. Umjesto grupnih prava prevladavala bi individualna. Geografski ustroj zemlje, zasnovan na zaraćenim stranama, morao bi se promijeniti. Hrvatsko-bošnjačka Federacija i Republika srpska mogle bi se raspustiti u korist jačanja općinske uprave.
To bi eliminisalo mnoge nepotrebne troškove na srednjim nivoima vlasti. U mnogim bi općinama dominirala jedna ili druga etnička grupa. Ali sve bi općine morale poštivati prava manjina. Na “državnom” nivou, političari bi imali mogućnost organizovanja preko etničkih linija. Pozivanje na vlastitu etničku grupu bi naravno i dalje bilo dopušteno. Ali pristup moći više ne bi ovisio o etničkom identitetu.
Bosanci se trebaju odlučiti
Kako da preprave svoj ustav stvar je građana Bosne. Ali ne želim im ništa manje nego što želim sebi. Ne bih mijenjao svoja individualna prava u SAD-u za bilo koji oblik grupnih prava. Zato što se mogu osloniti na sudove da će provesti moja lična prava. Ništa manje ne želim ni Bosancima: vladavinu prava koja garantuje ostvarivanje individualnih prava. Moć bi trebala proizlaziti iz izbora pojedinaca, organizovanih kako oni žele. Tjerati ljude u etnički kalup nije sloboda. Grupna prava podstiču tiraniju.
