Sead Omeragić
Svjedočili smo proteklih sedam dana otvorenim pismima diplomata iz Rs-a. Prvo je pismo adresirano 20. marta 2025. na članove Predsjedništva Željka Komšića i Denisa Bećirovića. U jednom dijelu stoji: “Kao što ste mogli primijetiti, predsjednik Milorad Dodik se slobodno kreće i ne sakriva svoju lokaciju, pa ne vidimo uporište u tvrdnji da je on u bjekstvu.”
Upravo smo dobili odgovor da je raspisana Interpolova “crvena potjernica” koja je portvrdila da je Dodik u bjekstvu.
Skandalozne su “instrukcije” koju su entitetski predsjednik Milorad Dodik i predsjedavajuća Predsjedništva BiH Željka Cvijanović uputili ambasadorima i generalnim konzulima iz Rs.
Zašto samo njima i to uglavnom Srbima? Na osnovu čega? O kojem se to pojedinačnom nacionalnom interesu radi? Autore instrukcije uopće nije bilo briga što su njihov dopis predstavili kao podzakonski akt, iako je očigledno protivustavan i protivzakonit. U sadržajnom smislu ima primjese krivičnog djela izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti. I diskriminacije, svakako.
Kakav je propis
Prvostepenu sudsku presudu koju je Dodik dobio u regularnom suđenju pred Sudom BiH dvojac bez kormilara Dodik-Cvijanović su opisali kao “lov na vještice”. Teško je zamisliti metlu na kojoj bi Dodik jezdio uzduž i poprijeko Rs.
Na osnovu čega su Dodik i Cvijanović donijeli instrukciju? Nisu imali pravnog osnova, pa ga nisu ni naveli. Radi se o običnom dopisu kojega su nazvali instrukcijom valjda da dobije na značenju ili težini. Nažalost, ustalila se praksa da ministri vanjskih poslova, pa čak i njihovi pomoćnici, šalju instrukcije u DKP po vlastitom nahođenju bez ikakvog pravnog osnova. Glume slobodne strijelce i krupne face. “Instrukcija” tako moćno i šefovski zvuči. Međutim zakon je propisao da se instrukcija donosi isključivo na osnovu zakona, a toga zakona u tim instrukcijma nema. U nedostatku odgovarajućeg propisa ministri i državni službenici postali su Zakon. Dodik je zakon, Željka je zakon, Dino je zakon, nema dalje… Ko će tim pravnim pumpadžijama reći da griješe i da se igraju sa državom? Mediji, nema ko drugi.
Drugo pismo “diplomata iz Rs-a” je bilo brutalan odgovor na “Instrukcije” koje je dekapeima poslao ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković. Pismo RS diplomata je puno neznanja i drskosti, ali je ipak ostalo bez adekvatnog odgovora.
Ovo pišu srpski ambasadiri i konzuli: “…Vašu potkapacitiranost ste odlučili da sakrijete prijetnjama srpskim državnim službenicima zaposlenim u Ministarstvu vanjskih poslova BiH. Ako Vas ranije saradnici nisu upoznali, svi državni službenici koji su raspoređeni u DKP mrežu odgovaraju za svoj rad isključivo ambasadorima i generalnim konzulima BiH, koji opet za svoj rad odgovaraju Predsjedništvu BiH. Iz ovog je jasno da je Vaša pozicija ograničena isključivo na administrativno-tehnički dio upravljanja DKP mrežom, izuzev kad dobijete usaglašeni vanjskopolitički nalog od strane Predsjedništva BiH prema kojem smo svi dužni da postupimo.”
Osim primitivnog i bezobraznog tona potpuno nepriličnog za jezik diplomatije, diplomati iz RS-a pokazuju raskošno neznanje zakonodavnog okvira cijelog sistema u kojem oni tako neodgovorno učestvuju.
Tarik Sadović, bivši ambasador u Kataru objašnjava zašto su ti navodi “diplomata iz RS-a” neodrživi.
– Tačno je da šef diplomatske misije neposredno upravlja misijom, ali u skladu sa uputama i smjernicama ministra vanjskih poslova, te je za svoj rad odgovoran i Predsjedništvu BiH i ministru vanjskih poslova…
Sadović navodi da je bivši ministar vanjskih poslova Igor Crnadak poslao ambasadoricu Mirsada Čolaković pred disciplinsku komisiju i mjesecima je maltretirao?
Prema Crnadaku ključna tačka kršenja discipline ambasadorice Čolaković bila je “nepostupanje po pisanoj instrukciji ministra vanjskih poslova.”
Kako može važiti Crnadakova instrukcija, a ne može Konakovićeva? Naravno da može i mora.
U Ustavu BiH stoji da je “Predsjedništvo nadležno za vođenje vanjske politike Bosne i Hercegovine, a po Zakonu o ministarstvima, ministar vanjskih poslova je nadležan za provođenje utvrđene politike.”
Ministar vanjskih poslova je zadužen da radi akcione planove provođenja Strategije vanjske politike s detaljnim ciljevima i prioritetima koji usvaja Predsjednistvo BiH, te da prati provođenje Strategije vanjske politike, koja je donosena za 2018-2023., koja je još važeća.
U Strategiji vanjske politike Predsjedništva stoji: “Vanjska politika BiH zasniva se na otvorenosti, ravnopravnosti zaštiti i promociji vlastitih osnovnih ustavnih načela i, prema tome, zastupanje, uvažavanje i poštovanje načela ustavnosti, suvereniteta, teritorijalnog integriteta i vladavine prava u svim aspektima odnosa sa međunarodnim partnerima, uz poštivanje obostranih interesa.
Strategija vanjske politike ima poseban dio: Promocija Bosne i Hercegovine u svijetu. To je četvrti stub provođenja ciljeva vanjske politike: Poboljšanje ugleda Bosne i Hercegovine u svijetu. Da li se odbranom entitetskog lidera Dodika na međunarodnom planu jača promocija Bosne i Hercegovine u svijetu?
U posljednjoj martovskoj emisji FTV-a “Mreža” Obrad Kesić, šef Misije BiH u Briselu kaže: “Mi zastupamo i Rs”.
Čovjek na mjestu koje je ključno za evropski put BiH stavlja entitet u vanjsku politiku države BiH.
U istoj emisiji Mreža FTV-a bivši ambasador BiH u Australiji i Novom Zelandu Mirza Hajrić reagira:
Slični članci
– Ako Željka Cvijanović imenuje Kesića u Brisel, ne mogu reagirati druga dva člana Predsjedništva BiH jer neće moći kandidirati neko imenovanje koje je dobro za BiH na nekoj drugoj destinaciji.
Hajrić smatra da Obrad Kesić u Briselu, destinaciji koja treba da pomogne ulasku BiH u evropsku familiju nacija, ovakvim odnosom neće voditi politiku koja je zacrtana u Platformi Predsjedništva BiH.
Ministarstvo vanjskih poslova je organ uprave i kao takav je definiran Zakonom o upravi. Ministar je rukovodilac organa uprave i ambasadori su u tom kontekstu itekako za njihov rad odgovorni njemu. To što vanjsku politiku vodi Predsjedništvo ne može derogirati nadležnosti rukovodioca organa uprave. Posebno je važna distinkcija izmedu vanjske politike i vanjskih poslova.
Postoji Zakon o upravi kojim se uređuje organizacija uprave institucija Bosne i Hercegovine u pogledu položaja, uloge, ustrojstva, ovlaštenja i obaveza organa uprave. Zakon je propisao da poslove uprave iz nadležnosti Bosne i Hercegovine obavljaju organi uprave tj. ministarstva i upravne organizacije, kao i druge institucije Bosne i Hercegovine osnovane posebnim zakonom. Po Zakonu o ministarstvima i drugim organima uprave Ministarstvo vanjskih poslova nadležno je, između ostalog, za provođenje utvrđene politike BiH i radi na razvoju međunarodnih odnosa u skladu sa stavovima i smjernicama Predsjedništva Bosne i Hercegovine; predlaže utvrđivanje stavova o pitanjima od interesa za vanjskopolitičke aktivnosti i međunarodni položaj BiH; organizovanje, usmjeravanje i koordiniranje rada diplomatsko-konzularnih predstavništava BiH u inostranstvu…
Pošto je Predsjedništvo kolektivni organ samo ono je moglo naložiti organu uprave odnosno Ministarstvu vanjskih poslova da postupa po utvrđenim politikama i smjernicama. Činjenica je da po Ustavu BiH Predsjedništvo kreira vanjsku politiku države, a provodi je Ministarstvo vanjskih poslova. Nije to mogla uraditi pojedinačno, u vlastitom aranžmanu, Željka Cvijanović, a posebno ne entitetski zvaničnik Milorad Dodik.
Vujić i vujići
Prije godinu dana u Ženevi je na jednoj sjednici Vijeća za ljudska prava UN-a u okviru dijaloga o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i suzbijanju terorizma ambasador BiH pri UN-u Bojan Vujić rekao da je došao na sjednicu “kao predstavnik zemlje koja je više od tri decenije najopasniji izvor terorizma u Europi”. Radilo se o naručenoj aferi diplomatsko-obavještajnog podzemlja i osvetničkom odvlačenju pažnje sa priprema rezolucije o Srebrenici.
Tada je uslijedilo je saopćenja MVP-a da “iznesene tvrdnje ambasadora Vujića ne predstavljaju stav države već zloupotrebu pozicije.” Vujić kao ambasador je akreditovan da predstavlja državu, a ne da hoda po Ženevi i daje privatne izjave.
Denis Bećirović je šutio o ovom skandalu. Tada su to bili njegovi koalicioni partneri a danas to nisu. U isto vrijeme Konaković nije reagirao kako je morao pa danas imamo gomilu vujića.
Vujić je, inače, završio DIF u Banjoj Luci pa je i neka vrsta njegovog kolege. Danas imamo udare na državu sa klevetama o terorizmu Bošnjaka. Prvo je to uradila Cvijanović u non-paperu koji je poslala evropskim diplomatama. U njemu je iznijela niz laži poput one da se “1. marta za Dan nezavisnosti BiH mahalo zastavama Hamasa i Hezbolaha i da je neko napao Srbe uposlene u institucijama BiH.”
Krenulo se frontalno u priču o terorizmu, naravno islamskom. Potpuno identično je ambasadorica u Francuskoj Bojana Kondić Panić negirala državu, genocid i davala radikalno islamofobne izjave za jednu francusku televiziju. Među diplomatama kruži da je ambasadorica donedavno bila službenica u opštini Laktaši. Usput njen je mandat u Francuskoj već prošao pa treba vidjeti kako će reagirati Predsjedništvo, tačnije dvojac Komšić i Bećirović na njene ispade i laži.
MVP može sankcionirati ambasadore
Elmedin Konaković je i prije tvrdio da ambasadore ni na koji način ne može sankcionisati, čak ni novčano. To jednostavno nije tačno. Načina kažnjavanja itekako ima i u njegovim su rukama.
Prema Strategiji Predsjedništva posao ministra vanjskih poslova je da organizira, usmjerava i usklađuje rad diplomatsko-konzularnih predstavništava BiH u inostranstvu.
To što ministar ne može smijeniti ili povući ambasadora ne znači da on ne rukovodi organom uprave tj. ministarstvom. Npr. radni odnosi u organima uprave državnih službenika, zaposlenika i ostalih zaposlenih uređuju se Zakonom o državnoj službi u institucijama BiH, Zakonom o radu u institucijama BiH i drugim posebnim zakonima.
Ambasador Sadović objašnjava:
– Može li ambasador dobiti otkaz ako ne dolazi na posao? Naravno da može. Može li ministar poslati glavnog inspektora da obavi nadzor i utvrdi nepravilnosti u radu ambasadora? Naravno da može. Ima svakojakih načina da se discipliniraju diplomate, recimo ambasador za svako napuštanje zemlje prijema mora zatraziti saglasnost ministra. Nemoj mu je dati kad mu bude najviše trebalo pa neka napusta samovoljno ako smije. Nisu ambasadori slobodni strijelci koji mogu raditi šta im padne na pamet. I oni podliježu i krivičnoj i disciplinskoj odgovornosti ako se ne pridržavaju zakona i propisa, bez obzira na specifičnosti njihove profesije. Nezamislivo je u svijetu da diplomate pišu otvorena kritizerska, nediplomatska pisma svom ministru, a da to prođe bez sankcija.
Bosna i Hercegovina, nažalost, nema Zakon o vanjskim poslovima BiH iako je bilo nekih poslijedejtonskih pokušaja da se zakon usvoji. Odgovor na pitanje zašto BiH nema tako važan zakon dobro znaju Dodik i njegovi prethodnici iz čijih je redova uglavnom dolazila opstrukcija.
Iz diplomatskog atara dolazi islamofobija s dna kace kao i brutalna propaganda o muslimanskoj opasnosti iz BiH koju nažalost mnoge evropske uši vole da čuju. Da kojim slučajem Trojka ne bude muslimanska reprezentacija u evropskim očima?
Rafi Gregorian, nekada diplomat u BiH, onaj koji ovdje zna pravo stanje, sada je u UN-u glavni antiterorista, iznio je nedavno međunarodno relevantnu ocjenu o BiH. Negdje u vrijeme ove banditske izjave Vujića, zamjenik podsekretara Organizacije Ujedinjenih nacija (UN) i direktor Kancelarije UN-a za borbu protiv terorizma Raffi Gregorian je naglasio da Bosna i Hercegovina radi kvalitetan posao na planu borbe protiv terorizma, kako kroz kvalitetna zakonska rješenja, tako i dobrom saradnjom policijskih agencija te ocijenio da je stanje sigurnosti u BiH po ovome pitanju na visokom nivou.
Jednako tako se može ta Gregorijanova izjava koristiti danas kada Cvijanovićkini i Dodikovi ambasadori govore o navodnom islamskom radikalizmu i terorizmu u Sarajevu i BiH.
Gregorian je prenio kolegama u UN-u da policijske agencije u sastavu Ministarstva sigurnosti BiH profesionalno i odgovorno rade svoj posao, da je primjetna sve bolja koordinacija u njihovom radu te da je veoma bitno je da Bosna i Hercegovina 22. juna prošle godine uspostavila potpunu saradnju sa Agencijom Evropske unije za saradnju na provođenju zakona (EUROPOL) otvaranjem novog prostora Nacionalne – Zajedničke kontakt tačke za BiH.
Kada je u pitanju borba protiv terorizma naglašeno je da imamo Strategiju BiH za prevenciju i borbu protiv terorizma za period 2021 – 2026. godina, čiji sadržaj predstavlja izraz posvećenosti institucija na svim nivoima vlasti u BiH u prevenciji i borbi protiv terorizma te nasilnog ekstremizma i radikalizacije koji vode ka terorizmu, uz poštovanje međunarodnih obaveza države kao članice UN-a, Vijeća Evrope, Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE), Antiterorističke koalicije, te potencijalnog kandidata za članstvo u Evropskoj uniji.
Čemu onda služe laži Dodikovih i Cvijanovićkinih poslušnih diplomata? Ničemu, kao i sva njihova pisma puna brutalnosti i pokušaja brukanja vlastite države. Ali neće ove drskosti ni dugo ni daleko. STAV
