U ovom trenutku ne može se reći znači li to da li hipotetski trgovinski odnosno tarifni rat može eskalirati i u monetarni. Signali s tržišta govore o visokom stanju napetosti, ne samo u finansijskom sektoru, nego posvuda u realnoj ekonomiji. Mnogi se pokušavaju pripremiti za nove uvjete poslovanja uz tarife, stoga jako žure, pa vuku vrlo rizične poteze koji se trenutno doimaju mudro
Euro je krajem prošle sedmice pao na najnižu razinu u dvije godine. Više je razloga za klizanje eura fundamentalne prirode te se čini da možda svjedočimo početku vrlo burnog razdoblja povijesti velikih svjetskih valuta, a ne samo eri trgovinski ratova koju bi mogao aktivirati Donald Trump primjenom 60-postotnih tarifa na uvoz iz NR Kine, te 10-20-postotnih na uvoz iz ‘ostatka svijeta‘.
Izvještaji o slabijim poslovnim aktivnostima unutar eurozone od očekivanih bili su samo najnoviji otponac slabljenja eura u odnosu na dolar. Osim opće zebnje za budućnost evropske ekonomije, euro-brige na valutnim tržištima aktiviraju se na sve konkretnije najave globalnih trgovinskih ratova predvođenih Trumpovom doktrinom carinjenja svega svima. Za zajedničku valutu, koja se trenutno koristi u 20 od 27 članica EU, a za koju je vezana i bosanskohercegovačka valuta KM, posebna je nevolja to što je postalo očigledno da će Evropska centralna banka (ESB) odvojiti smjer svoje politike od generalnog kursa Federalni rezervi Sjedinjenih Država. Zbog robusne izvedbe američkog gospodarstva Amerikanci si mogu priuštiti odmjereniji pristup te iz Federalnih rezervi emitiraju poruke da će usporiti sa daljnjim spuštanjem kamata. Istovremeno svi ugledniji dužnosnici ESB-a najavili su daljnje popuštanje monetarne politike te sami stvaraju dojam da nema drugog izbora nego hitno potaći ekonomsku aktivnost, a prezaduženim vladama olakšati vraćanje dugova. Član Upravnog vijeća ESB-a, Francois Villeroy de Galhau, eksplicitno je poručio da je s šeficom, Christinom Lagarde, dogovoreno da se ESB neće oslanjati na smjer kojim idu Federalne rezerve te je najavio da bi dvije ključne banke zapadnih liberalnih demokracija mogle krenuti na suprotnu stranu. Kakve su implikacije promjene u nastupu ESB-a i na uvjete života i poslovanja u mjesecima koji dolaze? To što će ESB i Fed svaki vući na svoju stranu ne zvuči umirujuće.
U ovom trenutku ne može se reći znači li to da li hipotetski trgovinski odnosno tarifni rat može eskalirati i u monetarni. Signali s tržišta govore o visokom stanju napetosti, ne samo u finansijskom sektoru, nego posvuda u realnoj ekonomiji. Mnogi se pokušavaju pripremiti za nove uvjete poslovanja uz tarife, stoga jako žure, pa vuku vrlo rizične poteze koji se trenutno doimaju mudro.
Primjerice, Amerika inače uvozi oko 4,4 milijardi dolara italijanskih prehrambenih proizvoda i pića, pa su Italijani, u strahu od Trumpovih tarifa, bukvalno razgrabili najveće hlađene kontejnere za prijevoz prehrambenih proizvoda, sve da bi nagomilali zalihe u Sjedinjenim Državama. Procjenjuje se da će zbog agresivnog forsiranja vrijednost izvoza italijanske hrane i pića do kraja ove godine dosegnuti 7,8 milijarde dolara, sve da bi se prepunila američka skladišta. U poslovnim novinama najozbiljnije se piše o tome kako je problem u tome što italijanski sirevi ne mogu brže dozrijevati nego što dozrijevaju, jer su već iskorištene sve varijante za maksimaliziranje isporuka u Sjedinjene Države.
Počinje se pričati o zastojima u lancima opskrbe zbog navale na brodske kapacitete s destinacijama u američkim lukama, a niko ne može ni naslutiti gdje će biti tečaj dolara i eura za mjesec dana, kamoli za tri mjeseca. Ukoliko, primjerice Trump jednostavno odustane od općih tarifa pa krene cariniti ‘samo‘ dijelove uvoza iz NR Kine, to će značiti da su italijanski proizvođači sira previše forsirali izvoz; imali su veće izdatke za sirovine, proizvodnje, transporta i skladištenja nego što su trebali imati, a uopće ne mora značiti da im žurba jamči zadržavanje prodaje u Sjedinjenim Državama na istoj razini. Sa zalihama u Americi mogu ostati kao riba na suhom.
Slični članci
A pri tome kretanje tečaja drastično utječe na međunarodnu trgovinu i, posljedično, profitabilnost: tečaj može dramatično pojačati negativni učinak tarifa na izvoznike, ali može otići i potpuno suprotnim smjerom. Stoga je vrlo nezgodna situacija ako mnogi menadžeri jako žure, povlače izvanredne poteze jer se žele prilagoditi očekivanom scenariju, a zapravo uopće ne znaju i ne mogu znati što ako se za 2-3 mjeseca nađu u situaciji suprotnoj od očekivane.
Slične poteze kao italijanski proizvođači sira vuku poduzetnici u cijelom spektru evropskih proizvodnih djelatnosti.
Njemački menadžeri trenutačno su u posebnoj panici. Stanje je alarmantno. Trgovinski suficit Njemačke sa Sjedinjenim Državama iznosio je 63,3 milijarde dolara, a njemački izvoznici upravo jurišaju isporukama na Sjedinjene Države, sve da prestignu tarife; samo u septembru njemački izvoz u Ameriku porastao je na mjesečnoj bazi za 4,8 posto. Nije kvantna fizika izračunati kakva bi bila posljedica uvođenja 20-postotnih tarifa na sav ne-kineski uvoz odnosno na njemačkih 63,3 milijardi dolara godišnje. Šef Bundesbanke Joachim Nagel već uvodi pojam „geoekonomske fragmentacije“, ali objektivno ne može znati niti gdje će ga odvesti tečaj euro-dolar. Pitanje tarifa postavlja se doslovno na svakom širem sastanku njemačkih menadžera. U autoindustriji je panika. Vrijednost izvoza njemačkih vozila u Sjedinjene Države iznosi oko 33,9 milijardi eura. U slično drami je i ostatak „temeljne industrije“. Njemački menadžeri više ne znaju koliko će zbog tečaja koštati mašinerija i mehanički uređaji na američkom tržištu, a godišnje ih izvezu oko 32 milijarde eura. Slične problem s planiranjem imaju i sva ostala evropska izvozna gospodarstva, pa stoga i EU kao cjelina.
Generalno gledajući ipak se može reći da previše straha da euro na kratki rok može nadjačati dolar i druge važne valute. Razlog za to je tvrdi stav dužnosnika ESB-a da im loša gospodarska izvedba pojedinih važnih članica, kao i prezaduženost notorno fiskalno neodgovornih članica eurozone praktično nalaže stimulativnu monetarnu politiku odnosno serijsko rezanje kamatnih stopa kad god proceduralno imaju priliku. Ako se Amerikanci suzdržavaju od novog ulaska u nastavak monetarnog eksperimentiranja s hiper-poticajima, onda je jasno da će dolar zbog viših kamata svakako biti privlačniji investitorima nego euro. Takva politika ESB-a riskira strelovito oživljavanje inflacije, kao i daljnju zomobifikaciju evropskih ekonomija, ali je opće uvjerenje da ne postoji alternativa. Ključne zajedničke politike EU počinju se bazirati na logici ‘pomozimo potrebitima‘, što se ne doima kao jamstvo visoke učinkovitosti niti održivog rasta, ali je jedna od legitimnih strategija u situaciji kad ponestaje opcija.
Zanimljivo je da i cijeli niz indikatora tzv. tehničke analize upućuje da će euronastaviti kliziti prema dolaru. Dio tzv. tehničke analize kretanja vrijednosti valuta ili vrijednosnica pojedinim stručnjacima doima se ponekad kao da vračevi u plemenskim zajednicama gledaju kamenčiće i kosti, pa proriču važne događaje ili trendove, no, za tehničku analizu može se reći da kroz kombinaciju više ‘uglova gledanja‘ ipak nudi kvalitetne informacije barem o tome što se upravo zbiva. To nije kao gledanje u kosti ili kamenčiće, više kao – gledanje kroz prozor. A ključni pokazatelji tehničke analize kretanja tečaja eura prema dolaru upravo nam redom govore sljedeće: euro će nastaviti slabiti.
