Sud je stava da bi asistencija EUFOR-a bila opravdana, s obzirom na smisao postojanja njegove misije
Nakon što je Sud BiH izdao naredbu za određivanje pritvor i raspisao centralnu potjernicu za Miloradom Dodikom, Nenadom Stevandićem i Radovanom Viškovićem, osumnjičenima za napad na ustavni poredak BiH, Rapor otkriva detalje iz naredbe za raspisivanje potjernice, ali i iz rješenja o određivanju pritvora.
Ključna informacija koja se vidi u dokumentima, koji su u posjedu Raporta, jeste da je Sud BiH u naredbi Tužilaštvu BiH da izvrši privođenje osumnjičenih naveo i to da se, uz angažman policijskih agencija, traži i asistencija EUFOR-a!
Sud BiH … izvršenje ove naredbe povjerava Tužilaštvu Bosne i Hercegovine koje će odrediti nadležne policijske agencije za sprovođenje iste, uz asistenciju misije EUFOR-a u Bosni Hercegovini. Osumnjičene je po pronalasku i lišenju slobode potrebno odmah sprovesti i dovesti pred Sud Bosne i Hercegovine”.
Sud je i obrazložio zbog čega je potrebna asistencija EUFOR-a, te ukazao na opasnost od potencijalnih sukoba u kojima bi EUFOR imao ključnu ulogu u izvršenju naredbe i na smirivanju situaciju. Iz dokumenta je jasno da je Sud BiH svjestan opasnosti kao i mogućnosti da MUP RS, po nalogu Dodika pokuša spriječiti njegovo, ali i hapšenje Stevandića i Viškovića, upotrijebi silu i napravi incident.
Sud se pozvao i na Dejtonski mirovni sporazum i mandat EUFOR-a u kojem je jasno naznačeno koje su nadležnosti ove misije i u kojim situacijama može djelovati, pa čak i upotrijebiti silu, navodi se u tekstu Raporta.
“Sud je stava da bi asistencija EUFOR-a bila opravdana, s obzirom na smisao postojanja njegove misije. Naime, osim što se predmetna operacija provodi radi osnovane sumnje da je počinjeno krivično djelo Napad na ustavni poredak iz člana 156. stav 1. KZBiH, koje samo po sebi predstavlja ozbiljno podrivanje Bosne i Hercegovine kao države, njenog integriteta i suvereniteta, koji se iskazuje kroz najviše institucije, koje osumnjičeni, kako se to osnovano sumnja, svrgnuo svojim antiustavnim djelovanjem donošenjem antiustavnih zakona, postoji ozbiljna bojazan od eskalacije potencijalnog sukoba prilikom izvođenja operacije privođenja osumnjičenog. Naime, osumnjičeni kao najviše pozicionirani politički akteri entiteta Republika Srpska, te isti za svoje obezbjeđenje nemaju samo ličnu pratnju, već iza istih stoji puni kapacitet Ministarstva unutrašnjih oslova RS, što je vidljivo iz dostavljenih informacija. Zbog toga, prema stavu ovog Suda, nije isključen odgovor pripadnika takve institucije, što potencijalno može dovesti pružanja otpora upotrebom sile i nemogućnosti izvršenja privođenja osumnjičenog, te za posljedicu imalo ugrožavanje sigurnosne situacije i dovole do eventualne ozbiljne destabilizacije u državi. S obzirom na navedeno, opravdano je djelovanje misije EUFOR-a i njihova asistencija, imajući u vidu njegov mandat, kapacitiranost i opremljenost, te bi mogao prevenirati eskalaciju eventualnog sukoba”, navodi se u rješenju Suda.
U nastavku Sud BiH citira dijelove Dejtonskog sporazuma, ali i rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a, koje daje mandat EUFOR-u, a koji se odnose na to kada i kako EUFOR može djelovati. U tom smislu, Sud BiH je najprije imao u vidu odredbe člana I. Opšteg okvirnog sporazuma u kojem je, između ostalog navedeno da će strane potpuno poštovati “međusobnu suverenu jednakost, rješavati sporove mirnim putem, te se suzdržati od akcije prijetnjom ili upotrebom sile ili na drugi način, protiv teritorijalne cjelovitosti političke nezavisnosti Bosne i Hercegovine ili bilo koje druge države.
Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a broj: 1575/04 je utvrđeno da se potvrđuje podrška vlasti Bosne i Herecegovine za EUFOR i nastavak prisustva NATO-a, kao i njihovu potvrdu da su oba pravni nasljednici SFOR-a u izvršavanju svojih misija u cilju Općeg mirovnog sporazuma, njegovih Anexa i Priloga, relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a, te da mogu poduzeti neophodne mjere, uključujući upotrebu silu, kako bi osigurali poštivanje Anexa 1-A i 2 Općeg mirovnog sporazuma i relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti”, naveo je Sud BiH.
Iz dokumenata se vidi i zašto je i kako Sud BiH odredio pritvor Dodiku, Stevandiću i Viškoviću, a na prijedlog Tužilaštva BiH.
Iz razloga predviđenih članom 132. stav 1. tačka a) ZKP BiH, tako da ista po ovom rješenju može trajati najduže 1 (jedan) mjesec, računajući od dana lišenja slobode ili do drugačije odluke Suda. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje”, navodi se u rješenju.
Sud BiH navodi da je ovaj prijedlog podnesen, ali i usvojen, zbog postojanja ‘naročitih okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva’, te je posljedično tome, predloženo i donošenje naredbe Suda BiH za raspisivanje potjernice.
Tužilaštvo BiH ističe da je zbog navedeno osumnjičeni Milorad Dodik morao znati da zakon koji predlaže nije u skladu sa uspostavljenim ustavnim poretkom Bosne i Hercegovine i Republike Srspke kao entiteta u sastavu Bosne i Hercegovine, te da se istim na protivpravan način, izražava prijetnja silom građanima Bosne i Hercegovine koji postupaju u skladu sa odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, pri cemu osumnjičeni Milorad Dodik predloženim zakonom pokušava osigurati implementaciju zakona koji su doneseni sa ciliem napada na ustavni poredak Bosne i Hercegovine i koji su kao takvi odlukom Ustavnog suda BiH, privremeno stavljeni van snage”, navodi se u odluci Suda.
Tužilaštvo je istaklo da se osnovano sumnja da su osumnjičeni vršili krivično djelo sa svjesnim ciljem da prijetnjom upotrebe sile, protupravno promjene ustavni poredak Bosne i Hercegovine, kroz neovlašteno prenošenje ovlaštenja Bosne i Hercegovine na entitet Republike Srpske. Prijeti im pet godina zatvora, piše Raport.
