U sobi Andrije njegove fotografije, diplome sa sportskih takmičenja, ali i par novih patika – poklon za rođendan koju je njegova porodica spremila za njega
Spremali smo sve za rođendan, a sad mu spremamo sahranu – bolne su riječi Veličkovića, staratelja ubijenog tinejdžera A. I. (17) u Leskovcu, zbog čega je priveden N.A (18), osumnjičen da ga je u srijedu nedaleko od Hemijske škole pretukao nasmrt.
U porodičnom domu zatekli smo smo mučnu atmosferu starateljka Snežana od tuge nije mogla da govori. Na pomen ubijenog tinejdžera, suze su tekle same, kao za najrođenijim.
Tako su i voljeli svog štićenika, ali i njegovog starijeg brata V., koji su dio njihove porodice od 2011.
– Ja radim kao portir u Centru za socijalni rad i svačeg sam se nagledao. Naša djeca su porasla i htio sam da pomognemo nekome. A. i V. su dobra djeca – nalazi snage za priču sa nama Goran Veličković, staratelj.
Cijela kuća odiše pravom porodičnom toplinom. U sobi Andrije njegove fotografije, diplome sa sportskih takmičenja, ali i par novih patika – poklon za rođendan koju je njegova porodica spremila za njega, prenosi Blic.
– 11. decembra trebalo je da napuni 17 godina. Htjeli smo to da proslavimo, kupili smo mu poklon… A sad treba da spremimo sahranu – kaže Goran kroz suze.Mnogi su došli da izjave saučešće porodici, između ostalog i direktor i profesori Škole tekstila i dizajna koju je pohađao ubijeni mladić. I nikome nije jasno kako se ovo moglo dogoditi, pogotovo što je u pitanju dobro dijete.
Potišteni su bili i đaci Hemijske škole koju ju pohađao uhapšeni dječak. Nema nijedne osobe u Leskovcu koja ne žali zbog takom mladog ugašenog života, pa tako je bilo i među srednjoškolcima. Privedenog dječaka nisu puno poznavali s obzirom da je u njihovoj školi tek dva mjeseca, jer je prebačen iz Tekstilne škole zbog problematičnog ponašanja.
– Vidjelo se to i ovdje da je takav, ali ovaj dječko što je valjda bio sa njim nije, ne znamo ni što je bio sa njim. Mislim da se sve dogodilo na velikom odmoru, poslije četvrtog časa, jer ih poslije toga više nismo ni vidjeli u školi – ispričali su nam đaci koje smo zatekli na pauzi ispred škole.
