Cjelokupan korpus prezimena je jedno podobno tlo za istraživačke pohode kakve čini Prof. dr. Amira Turbić-Hadžagić
Nekada je potrebno da se osvrnemo iza sebe da bismo pronašli one dijelove sebe koji su usnilli u prošlosti. U tom traganju važno je da se sjetimo onoga što smo mi.
O prezimenima i hodajućim spomenicima naših porodica govorili smo u emisiji ‘Raskoš baštine’. Prof. dr. Amira Turbić-Hadžagić poručila je da je svako prezime jezički spomenik u našoj baštini.
”Kada vas neko upita ko si, čiji si, vi odgovarate prezimenom. Prezimena nisu oduvijek postojala. Italija je od evropskih zemalja najstarija zemlja koja je dobila prezimena u 11. stoljeću. Mi svoja prezimena počinjemo dobijati u 12. stoljeću. Dolazi do prihvaćanja islama na našim prostorima. Prva prezimena koja su zabilježena kod nas u 16. stoljeću su Sokolović, Dešić, Filipović… Niz je prezimena u krajišničkim pismima koja su nastajala od 16. do 18. stoljeća”, započela je Turbić-Hadžagić.
Cjelokupan korpus prezimena je jedno podobno tlo za istraživačke pohode kakve čini Turbić-Hadžagić. Osvrnula se na to šta je u knjigama objavljeno, a šta predstoji da bude objavljeno.
”U prvoj knjizi su objavljena prezimena od imena Božijih poslanika, odnosno proroka iz islamskog i kršćanskog civilizacijskog kruga. U svim ovim knjigama se nalaze naseljena mjesta. Mi se uvijek vraćamo svojim precima. Kažu, onaj ko ne istražuje svoju prošlost nema šta tražiti u budućnosti. Zahvalna sam svim arhivima, muzejima i osoblju koje nam je izlazilo u susret. Druga knjiga se naslanja na prvu knjigu”, rekla je Turbić-Hadžagić, te je u nastavku razgovora otkrila šta se nalazi u ostalim knjigama.
”Svako je od nas ponosan na prezime koje nosi. S prezimenom nosimo svoju porodicu. Kroz prezime se gleda iz kakve porodice potičemo”, dodala je.
