U svjetlu dopisa članova sindikalne organizacije Univerziteta u Zenici, upućenog medijima i relevantnim institucijama, koji sadrži niz ozbiljnih optužbi, te prateći aktuelna dešavanja u odnosima između menadžmenta i Vlade Zeničko-dobojskog kantona (ZDK) u vezi s donošenjem amandmana na Zakon o visokom obrazovanju, evidentno je da se zanemaruje ključno pitanje – kontinuirano opadanje kvaliteta i ugleda Univerziteta u Zenici.
Nekada rangiran kao drugoplasirani univerzitet u Bosni i Hercegovini, danas Univerzitet u Zenici zauzima skromno, čak sramotno deveto mjesto na državnoj ljestvici. Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da su ga prestigli i pojedini privatni univerziteti, čime je nanesen težak udarac ugledu ove institucije.
Posebnu pažnju zaslužuje dopis sindikata, u kojem se predsjednik sindikalne organizacije Ajdin Huseinspahić kritikuje zbog, kako se navodi, nesposobnosti da se zauzme za prava zaposlenih, posebno neakademskog osoblja. Dodatno, njegovo istovremeno članstvo u Upravnom odboru univerziteta i zadržavanje funkcije predsjednika sindikata otvara pitanje potencijalnog sukoba interesa. Ukoliko su ovi navodi tačni, opravdano se postavlja pitanje o integritetu rukovodstva: „Kako je moguće zastupati interese radnika i istovremeno sudjelovati u donošenju odluka koje ih direktno pogađaju?“
Uz unutrašnje sukobe i manjak strateške vizije, na problem opadanja ranga dodatno ukazuje i neadekvatno finansijsko poslovanje. Posljednja tri finansijska izvještaja univerziteta nisu usvojena, pri čemu su utvrđeni neplanski troškovi i ozbiljni znakovi finansijske nediscipline. Primjerice, u izvještaju za samo šest mjeseci evidentiran je utrošak od preko 12.000 KM na reprezentaciju, uključujući luksuzne predmete poput parfema i skupih ručkova – izdaci koji ne doprinose akademskom razvoju, već dodatno urušavaju kredibilitet univerziteta.
Suočena s ovakvim stanjem, Vlada ZDK predložila je amandmane na Zakon o visokom obrazovanju s ciljem jačanja finansijske discipline i kontrole troškova. Međutim, menadžment univerziteta ove izmjene doživljava kao napad na akademske slobode i pokušaj političkog miješanja u rad institucije. Ipak, valja naglasiti da akademska autonomija ne smije biti izgovor za odsustvo odgovornosti i transparentnosti u upravljanju resursima.
Univerzitet u Zenici mora ostati mjesto slobodnog akademskog djelovanja, ali i postati primjer odgovornog upravljanja i strateškog razvoja. Neophodno je prekinuti unutrašnje sukobe, eliminirati lične interese iz procesa odlučivanja i usmjeriti energiju na vraćanje univerziteta na zasluženo visoko mjesto na akademskoj mapi zemlje. Samo balans između akademskih sloboda, finansijske discipline i usmjerenosti ka kvalitetu može osigurati svjetliju budućnost ove značajne institucije.
