Danas se može sa velikom dozom sigurnosti konstatovati kako su ti megafoni na pogon američkih (čak 80 miliona) dolara diktirali da završimo u blatu koje danas živimo. Dobro upakovanom pričom o lošim respiratorima koji ubijaju ljude počeo je završni čin propagandne predstave u kojoj je trebalo svrgnuti vlast. Za liječenje posljedica djelovanja američkih megafona u celofanu nezavisnog novinarstva i civilnog društva trebat će još vode proteći. Ako se ta šteta može popraviti
Rasim Belko
Skloni smo zaboravljanju i to nam je jedna od većih mana. Jer, ko se danas u svakodnevnom metežu informacija, vijesti i laži može sjetiti vijesti da je između 2017. i 2022. godine u Bosnu i Hercegovinu stiglo 80 miliona američkih dolara za nevladine organizacije i medije.
A ta činjenica uveliko je uslovila vrijeme koje danas živimo, samo zbog pomenutog meteža očito nismo svjesni, što onima koji su dali navedenih 80 miliona KM i odgovara. Zapravo, tolike novce su i uputili u Bosnu i Hercegovinu kako bi nam se kolektivno ispirao mozak, a sve pod markicom promocije demokratskih vrijednosti.
Izvještaj Fonda za borbu protiv ruskog utjecaja, koji je objavio Ured generalnog inspektorata State Departmenta kaže da su nevladine organizacije i mediji u Bosni i Hercegovini dobili pomenutih 80 miliona KM.
Ali, i bez izvještaja i bez informacije o tome bilo je prilično jednostavno shvatiti kako bosanskohercegovačku javu ne diktira istina, već promidžbena moć propagande odnekud izvana.
U tih pet godina svjedočili smo događajima i narativu koji su uveliko kreirali stanje u kojem živimo danas. Dobro plaćeni mediji i civili (nevladini aktivisti) kroz megafone su nam stanje tih godina pričinjavali kao apokalipsu. Bila je Bosna i Hercegovina u to doba i evropska Afrika i mračni vilajet, a svaki potez vlasti tog doba gledao se kroz više lupa i pomagala.
Gledao, analizirao, spinovao.
Bilo je to vrijeme u kojoj je svaka inostrana i unutrašnja pomoć predstavljana kao hedija, sadaka, vitr ili ti jednostavno socijala za državu i njene entitete. Predstavljali su nas Njemačkom kada bi pomoć stizala i afričkom sirotinjom kada vlast ne bi uspijevala rješavati probleme.
Ko se danas sjeća naslovnica medija plaćenih američkim milionima i civila na tim naslovnicama kako nam objašnjavaju da smo ko biva mi raj, ali imamo šejtansku vlast pa se gušimo u siromaštvu.
Sadaka politika bila je sintagma kojom se u to doba opisivala ona Vlada FBiH koju je silom prilika, odnosno blokadom HDZ-a predvodio Fadil Novalić, a koja je otežano funkcionisala. Jer, u to doba donacije i inostrana pomoć nisu bile in i fancy. Tada je to sve bilo podvođeno pod neuspjeh loše vlasti.
Slični članci
A zapravo, iako ne volim biti general poslije bitke, danas se može sa velikom dozom sigurnosti konstatovati kako su ti megafoni na pogon američkih dolara diktirali da završimo u blatu koje danas živimo.
Dobro upakovanom pričom o lošim respiratorima koji ubijaju ljude počeo je završni čin propagandne predstave u kojoj je trebalo svrgnuti vlast. Smjenjivali su se civili kao dušebrižnici da nas informišu o nesposobnoj vlasti i vladarima koji kupuju aparate ubice.
Nastavilo se asanacijom političkog terena i čin vrhunca doživjelo kada je onaj koji treba da čuva međunarodni ugovor u Bosni i Hercegovini, a odaziva se na Christian Schmidt, odlučio postati knezom i nametati zakone, te mijenjati izborna pravila.
Pao je Fadil, sadaka premijer! Uzvikivali su megafoni dok su još kapali američki dolari. Civili su se divili vlastitom vjerovanju da su oni srušili vlast, a bjelosvjetski tajkuni koje još samo mi zovemo investitorima trljali ruke. U Varešu su na državnoj zemlji dolari potekli u suprotnom smjeru, Međunarodni aerodrom Sarajevo im zamirisao kao kahva u naninoj avliji. Kad to završe doći će po Elektroprivredu, a nije im mrzak ni bosanski magnezij ili litij.
Sve to dok se premijer zvani “Njiva” uštopano kreće između ništa i nigdje. U toj kretnji potrošio je milijarde budžeta i suficita premijera kojeg smo zvali sadaka, a koji danas leži u Vojkovićima jer onim “investitorima” i modernim kolonijalistima iz MMF-a nije pristajao na ustupke.
Za to vrijeme Nikšić je zadužio i praunučad, a nesposobnost pokazanu na tragediji Jablanice, Konjica, Kiseljaka, Fojnice i Kreševa teško je i komentarisati.
No, danas je neko drugo vrijeme. Nema Fadila, nema promotora demokratije da “ulete” milione nezavisnim medijima i civilima. Ko će danas napisati da bi nam privreda propala pored nametnute Vlade FBiH i nesposobnog premijera Nikšića?
Rijetki, ali civili i oni nezavisni s američkim milionima, takve uglavnom zovu radikalima, botovima, skotovima, SDA-ovim novinarima.
No, ipak treba ostati zapisano – da nije sadake turskog donatora, privreda bi nam propala, a Željeznice Federacije se načekale da protutnje novi vozovi.
Ipak, pruga će brzo biti obnovljena. Za liječenje posljedica djelovanja američkih megafona u celofanu nezavisnog novinarstva i civilnog društva trebat će još vode proteći. Ako se ta šteta može popraviti! NAP
